Osim za odmor i razgledavanja znamenitosti, putovanja su prilika da upoznamo neku drugu kulturu, ljude čiji je stil života drukčiji od našeg te da okusimo dio svijeta o kojem smo dotad slušali samo iz priča. Ako već ne govorimo jezik, najlakši način da svojim domaćinima pokažemo štovanje i uživanje u nama novootkrivenoj kulturi jest kušanje lokalnih delicija i specijaliteta.

S obzirom da naše okusne papile imaju odlično pamćenje, egzotični okusi imaju i moć podsjetiti nas na najljepše trenutke minulih avantura, baš kao što je kolačić Madeleine Proustovog Swanna ujedinjenjem osjeta vratio u djetinjstvo. Ako vjerujemo da ljubav ide kroz želudac, onda je svakako najlakše zaljubiti se u kolorit nove kulture kroz njezine specijalitete, stoga pođite s nama na gurmansko putovanje okusnim pejzažima koje ne smijete propustiti.

Brazil

Španjolski konkvistadori nikad nisu našli El Dorado, mitski grad od zlata, dok su haračili Južnom Amerikom u 16. stoljeću, ali našli su nešto jednako vrijedno - niz egzotičnih jela koja su doslovno udvostručila sadržaj svjetskih kuhinja i gotovo preko noći promijenila prehrambene navike cijelog svijeta. Spoj namirnica Novog i načina kuhanja Staroga svijeta doveo je do razvoja bahijske kuhinje, jedne od najprepoznatljivijih i najposebnijih u svijetu, interesantnog spoja afričke, indijske i portugalske tradicije.

Glavnim gradom pokrajine Bahije, Salvadorom, šire se mirisi acarajea s uličnih tezgi koji poput spomenutog kolačića Madeleine podsjećaju na dane kada su prodavajući ovu deliciju lokalni robovi otkupljivali svoju slobodu. Danas njihove unuke, ponosne bahijske žene, na uličnim tržnicama Salvadora pripremaju acaraje, poznatu lokalnu poslasticu od graha pomiješanog s mljevenim škampima i lukom zaprženu u palminom ulju.

Dende, kako se još naziva ovo egzotično ulje, najčešći je okus bahijske kuhinje, uz čili papričice i kokosovo mlijeko. Ne zaboravite svoje acaraje 'zasladiti' šalicom originalne brazilske kave, a pokazat ćete se kao pravi znalac brazilskih okusa ako zatražite onu ubranu u pokrajini Minas Gerais. Brazilci će vam zasigurno s ponosom potvrditi da se upravo ondje uzgaja najbolja kava na svijetu.

Japan
Iako se Japan može pohvaliti jednom od najzdravijih kuhinja svijeta, prosječnom zapadnjaku većina tamošnjih namirnica u potpunosti je strana. Specifična japanska kultura dovela je ne samo do specifičnih načina pripreme hrane, nego i do posebnog odnosa prema životinjama u hranidbenom lancu modernog Japanca. Primjerice, u japanskoj prijestolnici možete se počastiti najskupljom junetinom na svijetu, koja svoju cijenu ne duguje samoj pripremi, nego činjenici da dolazi s farme gdje se životinje hrane jabukama i pivom, a njihovi suosjećajni uzgajivači ih svakodnevno masiraju.

Svakako najpoznatije japansko jelo izvan Japana jest sushi. Suprotno uvriježenom mišljenju, sushi nije naziv za roladu od fileta sirove ribe, nego za fermentiranu rižu, a sama riječ sushi znači kiselo. Nekada se pripremao pohranjivanjem sirove ribe u posude s rižom, koja bi svojim fermentiranjem započela razgradnju ribljih proteina na amino-kiseline, što je rezultiralo specifičnim okusom. Umami, kako ga Japanci zovu, jedan je od pet osnovnih okusa i smatra se najboljim.

Današnji sushi priprema se jednostavnije, bez višetjedne fermentacije, a svaka od raznih vrsta sushija podrazumijeva rižu umotanu u sirovu ribu s dodatkom algi ili bilja. Tanko narezani fileti sirove ribe posluženi samo s laganim umakom, što mnogi zapadnjaci pogrešno nazivaju sushijem, zovu se sashimi. Često se poslužuje kao predjelo, a smatra se najfinijim segmentom japanske kuhinje.

Odvažniji, kojima sushi i sushimi nisu dovoljno egzotični, mogu okušati svoju sreću kušajući fugu, zloglasni specijalitet od otrovne ribe. Ako se odlučite za ovakve gurmanske vratolomije, preporučujemo vam da posjetite jedan od specijaliziranih restorana s provjerenim šefom kuhinje. Za hrabrost prije ovog riskantnog obroka dobro će vam doći čašica toplog sakea.

Maroko

Najvažnije jelo, koje će vam marokanska domaćica prvo ponuditi, jest kruh. U Maroku se kruh smatra svetinjom te se prema njemu valja odnositi s posebnim poštovanjem. Ako nabasate na kruh bačen na cestu, očekivat će se od vas da ga sklonite podalje od nogu i kotača automobila, uz kratku molitvu.

Poput ondašnjih vjernika, bit ćete zahvalni na njemu jer će vam pomoći da lakše potjerate niz grlo neke od lokalnih specijaliteta, koje ćete morati kušati ako ne želite uvrijediti svoju domaćicu. Među njima će se naći ovčji jezik i oči, kravlje srce i mozak, punjena gušterača i slično.

Na sreću, opći dojam popravlja kus-kus, berbersko jelo koje se u gurmanskim krugovima smatra jednom od najukusnijih tjestenina. Iako podsjeća na žitaricu, zapravo se priprema od navlažene pšenične krupice uvaljane u glatko brašno, a Marokanci vjeruju da donosi božji blagoslov onima koji ga jedu. Osjećat ćete se upravo blagoslovljenima kada vam nakon kus-kusa posluže bagh'ir, palačinke od krupice prelivene medom, nakon kojih ćete zaboraviti prijašnje delicije.

Tajland
Tajland vabi putnike iz cijelog svijeta ponajprije svojim plažama, a kako se priča, ni noćni život nije za baciti, pogotovo ako ste u lovu na seksualne zanimljivosti. Ako vas pak po svijetu vodi vaše istančano nepce, u Tajlandu ćete svakako doći na svoje. Zlatno kraljevstvo dom je nekih od najbogatijih i najzačinjenijih okusa svijeta. Usto, dodatnu vrijednost tajlandskoj hrani daje njezina niska kaloričnost, zbog koje kotira visoko na ljestvici najzdravijih kuhinja svijeta, a gurmani kozmopoliti reći će vam da su tajlandska jela najukusnija.

Poznat kao sol jugoistočne Azije, riblji umak je ključan za tajlandsku kuhinju, jer joj daje specifičan karakter. Naam plaa, kako ga zovu Tajlanđani, proizvodi se na jedinstveni način – škampi, lignje i inćuni suše se na suncu, nakon čega se pohranjuju u bačve s određenim omjerom soli i vode. S vremenom cijela smjesa fermentira i pretvara se u vrlo aromatičnu smeđu tekućinu. No budite oprezni jer će vam u prosječnom tajlandskom restoranu poslužiti phrik naam plaa, što je upravo opisan riblji umak, ali začinjen čilijem, koji će prosječnom zapadnjaku taj uobičajen dodatak jelima učiniti toliko vatrenim da će se poželjeti riješiti ljutine iz želuca okušavanjem u ringu s lokalnim borcima Muay Thai.

Uz naam plaa, poslastica koju svakako morate kušati je voće durian. Karakterističnog izgleda, koji podsjeća na bodljikavi ananas, ovaj neobični plod smatra se u Tajlandu kraljevskim voćem. U rečenici koja se najčešće ponavlja u pokušaju opisa okusa duriana, britanski prirodoslovac Alfred Russel Wallace izjavio je da je put u najudaljenije istočne krajeve isplativ ako ni zbog čega drugoga, upravo zbog tog voća, kojem u posebnosti okusa i finoći nema ravnoga. Ipak, preporučili bismo ga odvažnima, s obzirom da Wallace nastavlja opisujući miris duriana, a pokušao ga je približiti zapadnjacima usporedivši ga s izmetom svinje koja se prejela trulog luka. Upravo zbog nesnosnog mirisa, voće durian je zabranjeno u hotelima i restoranima, unatoč popularnosti među lokalnim stanovništvom.

Meksiko

Zemlja sombrera, tekile i ljutih papričica zadužila nas je nečim potpuno suprotnim od okusa koje vežemo za vatreni Meksiko – čokoladom! Olmeci, pleme koje je živjelo duž obale Meksičkog zaljeva, otkrili su način dobivanja guste tamne tekućine iz sjemenki kakaa, a danas se u Meksiku koristi na razne načine – od dodatka koktelima do neobičnih umaka za jela s mesom. Jedan od najpopularnijih umaka je mole poblano, interesantan spoj sušenih čili papričica, mljevenih lješnjaka, prženog avokada i luka te, naravno, čokolade. Za razliku od našeg domaćeg specijaliteta, zagorskih mlinaca, Meksikancima uz puricu najbolje paše slatko-ljuti mole poblano.

Za one odvažnije Meksikanci nude i drugačije specijalitete. Ponudit će vas i pizzom od skakavaca, svježe ulovljenim pasancem, jajašcima komaraca, čak i pilećim nožicama. Ako vam se ovi okusi ipak ne svide, posegnite za tradicionalnim pićem, mezcalom. Poput tekile, ovo jako alkoholno piće dobiva se fermentacijom soka agave, a nakon pilećih nožica, crva na dnu boce nećete ni primijetiti.

Ne propustite:
Planet Food
Bizarre Foods