Među njima su i one čije je principe često teško shvatiti, pa će ih manje avanturistički jelci s lakoćom nazvati odvratnima. Pođimo redom. Iako se u SAD-u može nabaviti dobar, pa i izvanredan kruh, općenito je najdostupniji slatkasti bijeli kruh s dugim rokom trajanja i bez ikakva okusa, a još manje nutritivnih vrijednosti. Mnogi Europljani zgrozit će se i nad čikaškom verzijom pizze, koju 'krasi' debeli sloj tijesta s visokim rubovima, u čijem se središtu nalazi nešto poput masnog variva, obvezno s obiljem sira.

Na oprezu moraju biti i ljubitelji čokolade. Dok su proizvodi tvrtki Ghirardelli, Guittard, Dove, Scharffen Berger i stotina manjih sasvim u redu, ostala čokolada, čak i ona nekih vrlo poznatih marki, uglavnom je nejestiva i vrlo neugodna mirisa svakome tko je navikao na vodeće europske inačice. Posebno treba izbjegavati sve što se nalazi u blizini blagajne trgovina.

Većini Europljana neće se svidjeti niti obrok od pogačica zalivenih umakom ('biscuits and gravy'), ali će se zato mnogi, osim Hrvata i pripadnika nekih drugih nacija kojima će to biti normalno, oduševiti domaćim kukuruznim kruhom. Za razliku od manufakturnih sireva iz Vermonta i nekih drugih krajeva, masovni sirevi koji izgledaju kao narančasta gumirana plastika bit će veliki šok ljubiteljima francuskih ili talijanskih sirnih delikatesa.

Začudne su i voćne salate sa Srednjeg zapada, gdje pola sastojaka čine sljezovi kolačići, žele i šlag. Čak i oni s visokom tolerancijom na američku hranu teško će se nositi s tom 'poslasticom'. S druge strane, Cincinnati čili mnogima će se učiniti kao pita od bundeve, jer je pun cimeta i klinčića, ali će ga avanturistički nastrojeni gurmani vjerojatno naći zanimljivim, pa čak i ukusnim.

Premda su u nas omiljene (osobito u mlađe i publike srednjih godina), debele američke palačinke spužvaste teksture, koje se obilato zalijevaju javorovim ili, u goroj verziji, kukuruznim sirupom, neshvatljive su većini Europljana, pogotovo Francuzima čije su vrlo tanke crêpes tradicionalno prisutne i kod nas. Američke se palačinke obično služe u hrpama ('stacks') od šest komada i omiljeni su doručak, što dodatno zbunjuje.

Općenito, Europljane će zapanjiti američki deserti. Naime, količina šećera koju stavljaju u njih doista je nevjerojatna. Lijepi su za pogledati, ali su najčešće vraški slatki, a kriške torti često su veličine četvrt cijele uobičajene europske torte. Jednako tako, za mnoge je šokantna i kombinacija sljezovih kolačića i slatkog krumpira, koja se obvezno spravlja za Dan zahvalnosti. A većini će i pomisao na jedan klasik -  maslac od kikirikija sa želeom - biti dovoljno odbojna.

Da budemo pošteni, uz ono što smo već rekli na početku, SAD su toliko velika zemlja da se okusi i jela dosta razlikuju prema regijama. I mnogi Amerikanci također misle da je American Cheese odvratan i većina ih, istini za volju, nikada nikada nije kušala neke od navedenih namirnica i jela (pizza u čikaškom stilu i Cincinnatti Chili ionako su popularni samo u državama iz kojih potječu). Što se tiče slanih salata sa želom i sljezovim kolačićima, bile su uglavnom popularne do 70-ih i ne radi ih nitko više osim nekih starijih domaćica na Srednjem zapadu (naći ćete ih i u ponekom dineru koji je zaglavio u davno prošlim vremenima).

Na koncu, svakome svoje ili ona stara o ukusima o kojima se ne raspravlja. Kad odrastete jedući nešto to vam je ionako zauvijek normalno. Amerikanci koji su proputovali Europu uživali su u većini hrane Staroga kontinenta, ali i naišli na mnogo toga što ih nije oduševilo, poput recimo škotskog haggisa (ovčje iznutrice, mljevene s lukom, zobenim pahuljicama, lojem, začinima i soli, sve spravljeno u životinjskom želucu), turskog kokoreca ili našeg bračkog vitalca (sličan princip janjećih ili kozjih crijeva omotanih oko začinjenih iznutrica, uključujući srce, pluća ili bubrege, pečeno na žaru). No, tko je na njih navikao – prilično slasno.