Taj restoran, naime, ima samo jednu Michelinovu zvjezdicu, premda njegova jela već sada, lako će zaključiti svaki znalac, vrijede za dvije. No, iz tko zna kojega razloga (najvjerojatnije Michelinove politike koja ne dozvoljava prebrzi uspon) taj lokal, koji je do zvjezdice došao za samo sedam mjeseci, sada će morati pričekati drugu, što će ga možda krasiti već iduće godine.

To znači da je Art di Daniele Sperindio sada jedno od mjesta gdje se može vrijednost dvije zvjezdice dobiti po cijeni od jedne. Iskusni gurman zna da se ionako najbolje jede baš u restoranima koji žestoko jure drugu zvjezdicu, a već itekako imaju potencijala i za treću.

U Singapuru koji broji više od tisuću talijanskih restorana, Art di Daniele Sperindio izdvaja se zajedno s tek nekoliko koji ne trže talijansku tradiciju, već za koje ona predstavlja samo polazišnu točku. Radi se o lokalu neotalijanske kuhinje koja kombinira modernistički senzibilitet s klasičnim nadahnućima. Smješten elegantno na vrhu kultne Nacionalne galerije u Singapuru, sa spektakularnim panoramskim pogledom na Marina Bay Sands, začudni resort ispred istoimena zaljeva i jedne od najvećih znamenitosti grada, Art di Daniele Sperindio je suvremeni restoran i bar koji nudi progresivni talijanski gastronomski doživljaj.

Doživljaj o kome je riječ zapravo je elegantno gastronomsko hodočašće svijetu neobičnih priča i slasnih sjećanja vlasnika i chefa Danielea Sperindia. Iza svega stoji nevjerojatna strast u pokretanju talijanske kuhinje, kao i impresivan kulinarski pedigre chefa, koji uključuje kultne restorane kao što su čikaška Alinea i tokijski Narisawa. Ukratko, Art di Daniele Sperindio mjesto je gdje se spajaju njegovo naslijeđe i talent, služeći kao pozornica za chefovu kreativnost i inovativnost koja probija granice.

'Bio sam siguran da se želim usredotočiti na fine dining i uključiti pripovijedanje u svoje kulinarske kreacije. Iako koncept pripovijedanja danas prevladava u gastronomiji, još uvijek ga držim smislenim iz više razloga. Uživam pričati o svojim putovanjima i svojoj baštini. Na primjer, jelo može sadržavati mladice bambusa s kojima sam se susreo tijekom svog boravka u Japanu, ali predstavljene kroz talijansku vizuru. Važno je napomenuti da moj restoran nije isključivo talijanski, nego da nudi talijansku perspektivu', rekao nam je Sperindio o svojoj kuhinji.

Zanimljivo je da talijanski restorani izvan Italije obično dosežu tek jednu Michelinovu zvjezdicu, a samo je jedan, Otto e Mezzo Bombana u Hong Kongu, ovjenčan trima, i to uz klasičan pristup talijanskoj kuhinji bez uključivanja modernih interpretacija. Daniele Sperindio, s druge strane, teži podići talijansku kuhinju na novu razinu, ciljajući na dvije ili tri Michelinove zvjezdice, uz želju da ljudi prepoznaju doživljaj uživanja u hrani koje je izrazito talijanski, a da ujedno nije nužno klasičan.

'Pronalaženje pravog načina za izražavanje ove vizije za mene je još uvijek proces istraživanja. Trenutačno moja kuhinja nedvojbeno uključuje talijanske elemente i osobno ju držim talijanskom. Vjerujem da kontinuirano napredujem u izvedbi, nastojeći talijansku bit učiniti vrlo prepoznatljivom. Kad neko jelo stigne pred gosta, želim da odmah ostavi upečatljiv dojam. Iako mnogi restorani s tri zvjezdice daju prednost okusu u odnosu na prezentaciju, ja nastojim postići oboje - jelo koje zadivljuje vizualno i pruža izniman okus. Postizanje te ravnoteže i održavanje talijanske estetike može biti izazovno, jer je talijanska kuhinja sama po sebi opuštena. Ali kada poslužujem jelo, želim da ono utjelovljuje tehniku i složenost, nešto što se ne može lako ponoviti kod kuće. U biti, upravljam zamršenim zadatkom stvaranja jela koja pokazuju i tehniku i talijanski identitet. To je stalni izazov, ali ga svim srcem prihvaćam u svojoj potrazi za kulinarskim ciljevima', pojašnjava Daniele.

Premda je Art di Daniele Sperindio restoran star tek tri godine, već se pročuo po nekim jelima koja su privukla veliku pozornost medija. Jedno takvo jelo, nazvano 'Iz Pariza s ljubavlju', inspirirano je njegovim boravkom i radom u Parizu, gdje je gusja jetra sveprisutna na gradskim trpezama. U Italiji se, međutim, pretežito jede goveđa jetra, pa je on za svoj restoran osmislio royale od goveđe jetre s kremom od ikre morskog ježinca na vrhu, popraćen kuhanim smokvama i kavijarom.

'Da ga danas radim, napravio bih ga lakšim i profinjenijim', prokomentirat će.

Jedno jelo od janjetine na trenutačnom jelovniku nosi ime 'Hotel Supramonte' i važno je jer pokazuje promjenu razine kuhinje restorana. Naime, svojim raznobojnim punjenjem iznenađuje gosta i ostavlja ga u nedoumici o tehnikama iza njega. Dodatno, tu je i jelo sa sardinskom tjesteninom culurgione, tradicionalno punjenom krumpirom. Nadjev je tu zamijenjen kombinacijom tekućeg poriluka i ricotte, te nadopunjen sezonskim gljivama poput vrganja ili smrčaka, a služi se u kukuruznom temeljcu. Izgleda vrlo primamljivo i iznimno je ukusno, u što smo se i sami uvjerili.

Restoran nudi jedan degustacijski meni (oko 220 eura) od, kako je navedeno, sedam sljedova, premda se zapravo sastoji od ukupno njih jedanaest. Obrok počinje aperitivom koji uključuje nekoliko elemenata ili pojedinačnih zalogaja za poticanje apetita. Nakon toga slijedi uvodni amuse-bouche, s laganim i tipično hladnim komponentama poput kavijara i rakova. Slijedi glavno predjelo, obično toplo jelo u kojem se izmjenjuju riba i kopnene namirnice, a potom stižu dva slijeda tjestenine, s varijacijama između duge, kratke i punjene tjestenine ili, ponekad, rižota. Nakon njih služi se riblje jelo, a zatim mesno koje uključuje opcije poput janjetine, goluba ili govedine. Zatim stiže nešto osvježavajuće za čišćenje nepca prije negoli se prijeđe na desert i petit fours.

Na koncu, s obzirom na naslijeđeno ime restorana – Art (zbog galerije u kojoj se nalazi), a kojemu je Daniele dodao svoj potpis, nije moglo bez pitanja o vezi umjetnosti i hrane.

'Znam da se vječito raspravlja o tome je li kuhanje zanat ili umjetnost. Po mom tumačenju, zanat može uključivati vještu izradu, poput izrade stolca iz ljubavi prema radu s drvetom. Cilj je stvoriti dobar stolac koji kupcu donosi zadovoljstvo. S druge strane, umjetnost nadilazi obrtništvo prenoseći poruku i komunicirajući nešto dublje. Može predstavljati ono što vam je važno ili izraziti stajalište. Zato vjerujem da hrana ima potencijala biti umjetnost, a neki tu umjetničku razinu mogu doseći uspješnije od drugih. Što se tiče lokacije restorana u Nacionalnoj galeriji, savršeno se slaže s imenom Art. Znate, ne bih želio imati restoran u zgradi bez smisla ili značaja. Duboko cijenim arhitekturu koja izaziva poseban ugođaj i obogaćuje cjelokupno iskustvo objedovanja. Tu se zanat susreće s umjetnošću'.