Potres koji je u rano nedjeljno jutro šokirao mnoge Zagrepčane, ali i opasnost od koronavirusa, traumatična su iskustva s kojima se nije lako nositi, pa je Društvo za psihološku pomoć dalo nekoliko konkretnih savjeta za najmlađe, ali i one starije
Podrška djetetu nakon teškog događaja
Bez obzira je li dijete u njemu izravno sudjelovalo ili je 'samo' promatralo što se događa drugima, ono može pokazati neke reakcije i promjene u ponašanju koje su Vam nove i ne znate kako mu možete pomoći.
Djeca se nakon istog proživljenog traumatskog događaja neće jednako ponašati. Većina će reagirati odmah, a neki tek kasnije. Traumatske stresne reakcije mogu trajati par tjedana, ali i nekoliko mjeseci. Ako dijete nastavlja život s osobama koje ga vole i pružaju mu podršku, reakcije će postupno nestati.
Djetetu NEĆE pomoći:
- negiranje da je imalo teško iskustvo, potiskivanje neugodnih osjećaja izbjegavanje razgovora o događaju
- požurivanje na oporavak, umanjivanje njegovih osjećaja ('Nije to ništa', 'To je glupo', 'Ne treba se bojati', 'Sad je sve prošlo, nećemo više o tome')
- stalno ponovno izlaganje traumatskom događaju (vijesti na TV, nove informacije koje otežavaju oporavak, pretjerivanje)
- Nakon razgovora s djetetom o događaju, omogućite mu da se usmjeri na sadašnjost kroz sigurne, mirne aktivnosti.
Ali obratite pažnju:
- Ako su znakovi stresa sve jači, osjećate da ne znate kako dalje...
- Ako nemate podršku u obitelji ili izvan nje za svoje osjećaje...
- Ako su odnosi u obitelji promijenjeni, a ne znate kako dalje...
- Ako ste se iscrpili u ulozi pomagača....
- Ako Vi trebate podršku...
Tad svakako potražite stručnu pomoć!
Kako pomoći osnovnoškolcima:
Često sva djeca ne reagiraju jednako. Nekim će se roditeljima činiti da njihovo dijete uopće nije pogođeno traumatskim događajem. To može značiti da je dijete u šoku i da će reagirati kasnije, za nekoliko dana ili čak nakon mjesec dana. Sve je to normalno u ovoj situaciji.
Djetetu će trebati neko vrijeme da se oporavi i da opet funkcionira kao ranije. No, i nakon što Vam se čini da se potpuno oporavilo, ponekad može doći do kratkotrajnog pogoršanja.
ZA RODITELJE
Kako pomoći osnovnoškolcima:
- Budite strpljivi! Dajte djetetu vremena da se oporavi.
- Saslušajte svoje dijete kad god želi razgovarati o nesretnom događaju, iako već znate što se dogodilo.
- Nemojte izbjegavati odgovore na postavljena pitanja ili davati nejasne odgovore. Na konkretna pitanja, konkretno odgovorite.
- Ako dijete ima potrebu za osamljivanjem i plakanjem, pustite ga, ali ga ne ostavljajte prečesto samog u kući, naročito ne po mraku.
- Nemojte ga požurivati ili umanjivati njegove osjećaje rečenicama poput: 'To je prošlo, život ide dalje'. Dijete tada može imati osjećaj da ga ne razumijete.
- Pomozite mu da se osjeća sigurno - svojim prisustvom, brigom o njemu, zajedničkim aktivnostima.
- Održavajte uobičajene dnevne aktivnosti.
- Pripazite da dijete dovoljno spava i da se raznoliko hrani.
- Prihvatite mogućnost da se dijete ponaša kao da je nekoliko godina mlađe.
- Pokazujte mu da ga volite češće nego inače.
- Ne ljutite se ako Vam se čini da je dijete postalo drsko ili neposlušno.
- Nemojte ga kažnjavati ako propusti neku školsku obavezu.
- Nipošto ga nemojte posramljivati ako se pomokri u krevet ili u noći dođe k Vama u krevet.
- Pokazujte pozitivna očekivanja u odnosu na budućnost.
- Potičite ga na aktivnosti koje inače voli: sport, crtanje, slušanje glazbe i sl.
Savjeti za odrasle kako se nositi s traumatskim događajem:
Traumatski događaj ugrozi nas same, one koji su nam bliski, dovede u pitanje osjećaj sigurnosti i predvidljivosti svijeta gdje živimo i suoči nas s vlastitom bespomoćnošću. Kako je situacija ugrožavajuća, tako organizam reagira velikom žestinom i na svim razinama - tjelesnoj, misaonoj i emocionalnoj. Aktivira se nagon za samoodržanjem i organizam prijeđe u obrambeni način funkcioniranja. Zato nam se ponekad čini da nakon traumatskih događaja razmišljamo i reagiramo neobično i da su neke reakcije izvan naše kontrole.
Što možete učiniti da olakšate/ubrzate oporavak:
Priroda liječi dopuštajući svim osjećajima da se izraze, iskažu. Izražavanje osjećaja, premda se čini da će nas preplaviti, neće nas dovesti do gubitka kontrole ili pameti. Međutim zaustavljanje i prigušivanje osjećaja može dovesti do psihičkih i fizičkih teškoća. Tako npr. plakanje dovodi do olakšanja, ali ima i drugih stvari koje možete učiniti kako biste se osjećali bolje i ljudskije:
- razgovarajte o svojim osjećajima i sjećanjima s prijateljima, članovima obitelji, kolegama na poslu ili ih izrazite na Vama najprimjereniji način – ne potiskujte ih
- uzmite dovoljno vremena za odmaranje i pronađite način odmora koji Vam najviše odgovara (neki vole šetati sami, neki u društvu, neki će slušati glazbu, baviti se sportom, pisati, crtati ...) – u svakom slučaju nemojte biti previše pasivni
- neka Vam dan teče toliko uobičajeno koliko je moguće (obavljajte razne svakodnevne aktivnosti)
- izrazite svoje potrebe jasno i otvoreno prijateljima, u obitelji, na poslu; podrška drugih, naročito onih koji su imali slična iskustva, donosi olakšanje
- pokušajte izdržati bol bez povećane količine tableta, cigareta, alkohola – dugoročno gledajući, oni usporavaju oporavak
- ovo nije vrijeme za donošenje velikih odluka, budite nježni i strpljivi sa sobom i odgodite odluke za kasnije
ZAPAMTITE: Ne zagovarajte uvriježeni stav da 'sve treba zaboraviti!' Tako se bezuspješno borite protiv prirode jer teške događaje zapravo ne možemo zaboraviti. S njima samo možemo naučiti uspješno živjeti!
Ako osjećate da vam je potrebna pomoć, ne oklijevajte, poručuju u svojim lecima iz Društva za psihološku pomoć.