Cijene hrane otišle su u nebo i nikad nije bilo važnije pripaziti na svježinu i dugovječnost namirnica koje kupujemo. To se ponajviše odnosi na skupocjeno povrće koje nerijetko izgubi na kvaliteti prije nego što ga stignemo potrošiti jer ga, vrlo često, mnogi od nas kupe dok je već pri kraju svoje optimalne valjanosti.

Kako biste bezbrižno mogli kupiti veće količine povrće bez da brinite hoćete li ga ubrzo morati baciti zbog 'isteka roka', prvo obratite pozornost na tri ključna kriterija koja upućuju na njegovu svježinu:

Prepoznajte svježinu na prvi pogled

Kako biste na prvi pogled mogli razlikovati kvalitetno i svježe povrće od onog koje je pri kraju upotrebljivosti, obratite pozornost na njegovu površinu.

Ono što vam je potrebno su žive i ujednačene boje koje nemaju tamne točke ili naznake plijesni. Oštećenja koja nastaju prilikom transporta stvaraju male rupice i udubljenja, a one pogoduju bržem truljenju povrća.

Dobar pokazatelj da je povrće pri kraju roka upotrebljivosti su i nabori na kori te ocvali listovi. S druge strane, indikator svježine su male smeđe točke na dnu ploda koje nastanu ako je komad svježe ubran.

Nepogrešiv test mirisa

Povrće možete diskretno prinijeti nosu i ako osjetite svjež miris, možete biti sigurni da je povrće svježe. Ako je plod starijeg vijeka, imat će neugodan miris nalik gnjileži i plijesni što je pogotovo osjetno kod kupusnjača koje prilikom sazrijevanja imaju sve intenzivniji neugodan miris.

Gnjecavost i sluz pale alarm

Naposljetku, provjerite teksturu i čvrstoću povrća. Paprike, tikvice i krastavci trebali bi biti čvrsti i nikako gumasti, a rajčice, gljive i tikvice glatke kore bez mrlja te čvrste teksture.

Povrće koje je na dodir gnjecavo ili se na njemu pojavljuju tragovi sluzi očigledno broje zadnje dane i nije ih preporučljivo kupovati.

No, osim općenitih pravila za testiranje svježine povrća, dobro se upoznati i s konkretnim indikatorima valjanosti pojedinih vrsta koje češće kupujemo.

Brokula i karfiol trebali bi biti oblikovani u kompaktan 'cvijet' s jasnim bojama bez pojave smeđih, odnosno žućkastih točkica i cvjetova. Mrkva bi trebala imati glatku koru i žarko narančastu koru, a nikako ne bi smjela elastična, napukla i s gnjecavim područjima. Isto vrijedi i za teksturu celera čija je prednost mogućnost 'oživljavanja' stavljanjem u čašu vode.

Krastavci, tikvice i patlidžani ne smiju biti savitljivi i mekani na dodir, tamne i matirane boje te smežurani. Svježinu ćete prepoznati po sjajnoj i glatkoj kori, čvrstoj teksturi i nedostatku udubljenja, točkica i mekanih dijelova.

Rajčice moraju biti glatke, čvrste i teške u ruci, a nikako smežurane ili gnjecave na dodir. Slično vrijedi i za paprike čiji je glavni indikator početka truljenja naboranost i mekoća.

Salata, kelj, kupus i slično povrće treba biti jasno oblikovano, bez visećih, savitljivih listova smeđe boje. Listovi trebaju biti što žarkiji i čvrsti tako da se lome na dodir.

Luk treba biti čvrst, tvrd i suh s korom nalik papiru, dok bi pojava vlage ili klica bila jasan pokazatelj starosti. Klice su glavni pokazatelj starosti i kod krumpira, kao i smežurana kora, mekoća i savitljivost. Krumpire kupujte s glatkom korom bez udubljenja i čvrste teksture.