S porastom očekivane prosječne životne dobi od 16 godina, mnogi se pitaju hoće li se pomaknuti i dobna granica za odlazak u mirovinu koja je u većini zemalja trenutno postavljena na 65 godina.

Kako bi dobili odgovor na ovo pitanje, bostonsko Sveučilište provelo je istraživanje u kojem su proučavali zdravstveno stanje Amerikanaca i uvjete rada.

Podaci govore kako je 2020. godine 45% Amerikanaca radilo na radnim mjestima u biznisu, financijama, edukaciji, menadžmentu i zdravstvenoj skrbi. Usporedno, 1935. godine ovakva radna mjesta obuhvaćala su tek 6%.

Promjene u uvjetima rada i kvaliteti života

Također, procjenjuje se kako će osobe koje su zdrave u dobi od 50 godina još barem 23 godine funkcionirati bez ikakvih poteškoća, što znači da bi dob za umirovljenje trebala biti oko 73. godine.

'Nema sumnje da postoje osnove prema kojima možemo očekivati produljene životnog vijeka ljudi, a činjenica je i kako se povećala sposobnost za rad. Dio razloga leži u promjenama u medicini, a dio u promjenama koje su nastupile u načinima obavljanja posla', pojasnio je za New York Times dr. Gal Wettstein koji je predvodio istraživanje.

S pomicanjem dobi za umirovljenje slaže se i dr. Pinchas Cohen, dekan Sveučilišta Južne Karoline, koji tvrdi da aktualno pravilo nema smisla jer je dob od 65 godina utvrđena u 20. stoljeću.

Zanimljivo, prvu odluku o dobnoj granici umirovljena donio je njemački kancelar Otto von Bismarck 1881., postavivši je na 70 godina, dok je očekivana životna dob bila - 40 godina!?

Američki predsjednik Franklin Roosevelt 1916. godine snizio je granicu na 65 godina, no to je i dalje bilo više od očekivane životne dobi koja je iznosila 60 godina.

Čitava ideja o dobi u kojoj se moguće umiroviti bila je, u suštini, tek politička igra pružanja nade o dolasku neradnih i bezbrižnih dana koje su vrlo rijetki imali priliku doživjeti.

Raniji odlazak u mirovinu može negativno utjecati na zdravlje

Danas je situacija bitno drugačija. Francuska je najradikalniji primjer jer njeni građani u mirovinu idu sa 62 godine, a prosječno žive 82 godine!

I dok kasniji odlazak u mirovinu ima smisla s ekonomske strane, ostaje upitno kakve bi posljedice ono imali na psihološko i fizičko zdravlje pojedinaca.

'Naše mentalne sposobnosti generalno su dobre i u 70-im godinama. Ako bi o odlasku u mirovinu odlučivale kognitivne sposobnosti i kompetencije zaposlenika, nema nikakvog razloga da bi umirovljenje trebalo biti u 60-im godinam', tvrdi dr. Lisa Renzi-Hammond.

Činjenica je, ipak, da od 45. godine nadalje područja u mozgu zadužena za pozornost, pamćenje i brzinu obrade informacija doživljavaju pad, no isto tako dolazi do porasta inteligencije i socijalne kognicije.

Dokazano je i kako ostanak u radnom odnosu pozitivno utječe na rad mozga te kako veći broj osoba nakon odlaska u mirovinu doživljava pad u fizičkim i mentalnim sposobnostima. Stručnjaci vjeruju kako je uzrok upravo u fizičkoj aktivnosti povezanoj s poslom te nedostatku socijalne interakcije.

Važno je uzeti u obzir zahtjevnost posla

No, ono što se svakako mora uzeti u obzir su specifičnosti posla. Neki će bez problema ostati na funkcijama u 80-im godinama, dok će oni na fizički zahtjevnijim radnim mjestima neminovno ranije doživljavati poteškoće i probleme sa zdravljem.

'Trebamo poštovati potreba za ranijim umirovljenjem osoba koje se bave težim fizičkim radom, a to ne mogu nastaviti obavljati oko 65. godine', kaže dr. Cohen i zaključuje:

'Ono što ne uzimamo u obzir, a trebali bismo, jest pitanje: Što ljudi zaslužuju? Jedan od ciljeva trebao bi biti pružanje nekoliko godina života u optimalnom zdravstvenom stanju za uživanje u putovanjima i slobodi.'