No kada potrošač otvori vrećicu povrtnog čipsa vjerujući da je posegnuo za zdravijom varijantom, uvjerit će se da to nije točno.

Kušači proizvoda iz Ureda za zaštitu potrošača njemačke savezne pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija (Verbraucherzentrale NRW) testirali su 12 različitih čipseva proizvedenih od cikle, pastrnjaka, slatkog krumpira, leće i graška.

Prvo otkriće jest da proizvođači čipsa od mahunarki poput graška ili leće često predstavljaju svoje proizvode hvaleći nizak udio masnoće.

Međutim, ljubitelji takvih grickalica ne bi trebali očekivati da će konzumacijom takvih proizvoda unijeti manje kalorija.

Čips od leće ili graha sadrži prosječno oko 450 kilokalorija na 100 grama, a jednaka količina krumpirovog sadrži 540 kcal.

Prosječna razlika kreće se oko 17 posto manje kalorija i to je vrlo malo u odnosu na očekivanja potrošača sklonih posegnuti za zdravijim grickalicama.

Čips od povrća prosječno ima 510 kcal na 100 grama, a to je vrlo blizu krumpirovom čipsu. Osim toga, neke vrste povrća sadrže čak više masnoće od krumpirovog čipsa, pokazala su ispitivanja.

Proizvođači povrtnog čipsa ne štede na soli u odnosu na krumpirov čips. Studija nije prva koja je pokazala da odabir alternative krumpirovom čipsu ne znači i zdraviju hranu.

Ispitivanje upućuje da se potrošači željni zdravije hrane ne bi trebali pri kupnji voditi porukama o zdravoj ishrani ispisanima na ambalaži, već bi trebali provjeriti često sitnim slovima ispisane podatke o količini soli i masnoća.

Iako alternativni čips donosi raznolikost, on ipak nije pogodan za optimalnu prehranu', kaže Katrin Böttner, nutricionistkinja u Savjetodavnom centru za potrošače.

Iz tog razloga, čipsu spravljenom od različitog povrća trebalo bi pristupiti jednako kao i prema krumpirovom, a to znači - ne pretjerivati.

Jedan od načina koji vodi umjerenosti je ne jesti čips izravno iz vrećice već njime napuniti zdjelicu i zatim skloniti vrećicu iz vidnog polja, savjetuju stručnjaci.