INTERVJU: MAJA DROBNJAKOVIĆ

Odvraćanje djece i odraslih od ekrana može biti izazovno no ne i nemoguće

22.04.2024 u 09:39

Bionic
Reading

Povodom Festivala sporta koji će se na zagrebačkom Jarunu održati 18. svibnja, razgovarali smo s Majom Drobnjaković, zagrebačkom kineziologinjom i sportašicom čija je životna priča prava inspiracija

Zagrepčanka Maja Drobnjaković, svestrana kineziologinja i sportašica pobijedila je sve životne nedaće i pronašla snagu koja je pokreće.

Ova žena nepresušne energije koju je naša TV publika upoznala i u popularnom showu 'Ples sa zvijezdama', bez sporta ne može zamisliti svoj život te je rado za tportal ispričala na koji je način ustrajala u provođenju principa zdravog načina života.

Na koji način potaknuti najmlađe, ali i one starije da se bave sportom?

Poticanje ljudi da se bave sportom, bez obzira na dob, ključno je za njihovo fizičko, emocionalno i mentalno stanje. Sport nije namijenjen samo onima koji su fizički sposobni ili imaju određene predispozicije, postoji zaista mnogo vrsta sportova koji odgovaraju različitim osobnostima i tjelesnim sposobnostima tako da vjerujem da svatko može uz malo volje pronaći nešto za sebe. Na kraju krajeva, sport ne mora biti samo natjecateljski, samo bavljenje sportom je izvor radosti, opuštanja i druženja. U sve ovo možete se i sami uvjeriti 18. svibnja na Jarunu gdje će se održati Festival sporta koji će okupiti upravo sve željne sportske zabave - malene i nešto starije, sportaše i rekreativce, ali i sve druge građane koji nam se žele na jedan dan pridružiti i uživati u prirodi na otvorenom.

Kako ih možemo odvratiti od sveprisutnih 'ekrana' i motivirati ih za sport?

Odvraćanje djece i odraslih od ekrana može biti izazovno no ne i nemoguće. Djeca najbolje uče iz primjera pa kako bismo djecu motivirali na bavljenje sportom, najbolje bi bilo da se i sami bavimo njime. A što se odraslih tiče, bitan je cilj, motiv i fokus. Ako znamo koji su nam ciljevi (bilo to zdravlje, osjećaj nakon treninga, društvo ili mršavljenje) bit će nam lakše i motivirati se na odlazak na trening.

Jeste li se vi bavili nekim sportom kao dijete i kojim? Kojim se sportom bavi vaš sin?

Kao dijete bavila sam se sportskom gimnastikom i od prvog dana sam se zaljubila i obožavala taj sport. Nisam ga napustila do fakultetskih dana i iz ove perspektive, mogu reći da mi je u tom periodu života sport bio iznimno bitan. Moj sin je također s 3,5 godine krenuo na sportsku gimnastiku, a zadnjih pola godine trenira odbojku. Jako mu se sviđaju treninzi, utakmice, timski rad i druženja i vrlo je odgovoran u odlascima na treninge, koje ne propušta. Mogu reći da djeca kroz sportske aktivnosti dožive jednostavno život u malom - uspone i padove, postignuća i poraze, poštovanje, timski rad. Sport doista gradi karakter, samopouzdanje i razvija vještine, i iz tog razloga bi on trebao biti dostupan baš svima. Nažalost, obiteljska ekonomska ograničenja su ponekad prepreka djeci koja mogu imati izniman sportski talenat, ali prilike ne dozvoljavaju razvoj njihovog punog potencijala. Kako bi se spriječila nepravda, pokrenut je izazov Pomozi sportašima Malog zmaja da se vinu u visine kako bi se prikupile donacije za djecu sportaše iz siromašnih obitelji. Mislim da je važno da svi sudjelujemo i omogućimo malim sportskim sanjarima da dosegnu svoje visine.

Kako pronaći motivaciju za tjelovježbu? Gdje je vi pronalazite?

Nisam ni ja svaki dan jednako motivirana, ali bitna je organizacija. U rasporedu si isplaniram dane kad ću otići na trening ili trčanje i onda je puno manja vjerojatnost da odustanem, čak i u danima kad mi se baš i ne da.

Koliko vam je dugo trebalo da se suočite s dijagnozom i krenete dalje? Tko vam je tu najviše pomogao?

Vrlo brzo nakon gubitka potkoljenice prihvatila sam situaciju i odlučila krenuti dalje. Porazgovarala sam sama sa sobom i shvatila da me žaljenje za izgubljenim neće odvesti daleko. U procesu prihvaćanja nove situacije istražila sam sve što je na internetu pisalo o protezama, rehabilitaciji, osobnim iskustvima drugih ljudi koji su prošli isti put i to mi je puno pomoglo. Kada sam osvijestila da se sportom bave i osobe s invaliditetom, odlučila sam iskoristiti ovu naizgled lošu situaciju i pretvoriti je u nešto dobro.

Što vas pokreće?

Uloga majke mi je najbitnija u životu i ona me potiče da budem primjer svom djetetu, kako bih ga naučila važnosti zdravog načina života i upornosti u postizanju ciljeva. Isto tako, sin mi pruža dodatnu motivaciju i snagu u trenucima kad se i sama suočavam s izazovima. Njegova podrška i osmijeh su uvijek moje gorivo koje me pokreće da idem naprijed i ostvarujem svoje sportske i životne ciljeve.

U čemu je tajna vaše vitke figure? Kako općenito izbalansirati prehranu i zdravije se hraniti?

Mislim da je upravo tajna u balansu, odnosno u nepretjerivanju. Nekako uvijek znam gdje mi je granica. I kad dobijem koju kilu, brzo i lagano se vratim na svoju kilažu jer pripazim malo na unos hrane ili pak pojačam aktivnost. Unosim jako puno voća i povrća, uvijek dovoljno vode i jedem redovito i raznovrsno što vjerujem da ja iznimno važno. Na kraju krajeva, slušam svoje tijelo i prilagođavam prehranu svojim potrebama i aktivnostima kojima se bavim.

Živimo u nimalo vedrim vremenima, kako ostati pozitivan i optimističan usprkos svemu što nas okružuje?

Unatoč izazovima s kojima se susrećemo, vjerujem da svako vrijeme nosi sa sobom prilike za osobni rast i razvoj. Smatram da je ključno kako interpretiramo i reagiramo na situacije koje nas okružuju. Istina je da se suočavamo s različitim izazovima, no isto tako imamo moć izabrati svoj stav prema njima. Osobno vjerujem u snagu pozitivnog razmišljanja i sposobnost da pronađemo svjetlo u najtamnijim trenucima. Fokusiranje na pozitivne životne aspekte, pronalazak zahvalnosti za male svakodnevne radosti i povezivanje s onima koji nas nadahnjuju i podržavaju može nam pomoći da održimo optimizam i mentalnu snagu. Okruženje u kojem se nalazimo i ljudi s kojima provodimo vrijeme mogu značajno utjecati na naše raspoloženje i perspektivu. Stoga se trudim biti okružena pozitivnim ljudima punim podrške koji me potiču da rastem i razvijam se.

Kako se opuštate u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme volim se opustiti uz neku dobru knjigu i šalicu finog čaja. A ako nisam kod kuće, volim provoditi vrijeme u prirodi, posebno u šetnjama ili planinarenju sa svojom kujicom Unom. Ona mi je najčešće najbolji prijatelj i najdraži suputnik.