Liječnička pomoć zadnje je o čemu razmišljate u planiranju godišnjeg odmora i ljetovanja, no otrovni ubodi, ugrizi i opekline česta su pojava s obzirom na to da dobar dio odmora provodimo u prirodnim staništima životinjskih vrsta koje nam ih zadaju.

Odlazak liječniku nije uvijek nužan, no uz sebe je dobro imati neke osnovne stvari za pružanje pomoći u tim situacijama. Važno je i pratiti stanje ozljede kako biste uspjeli na vrijeme reagirati i, ako je to potrebno, zatražiti liječničku pomoć.

Opasnosti iz zraka

Iako najčešći, najdosadniji i vrlo neugodni, komarci ipak spadaju u lakšu kategoriju jer reakciju na našoj koži izaziva tek slina koju izluče prilikom uboda. Kako ih možete odbiti te kako sanirati ubode, možete pročitati ovdje.

Ozbiljnije alergijske reakcije, koje za nekoga mogu biti i kobne, mogu se javiti nakon uboda pčela, bumbara, osa i stršljena. Privući ćete ih jarkim bojama i jakim mirisima hrane, pića ili parfema, pa ih nastojite izbjegavati.

Kad se pojave, mahanje rukama samo će vam odmoći. Mirnije bumbare i pčele vaše će mahanje samo isprovocirati, dok agresivnijim stršljenima i osama ne treba poseban povod za napad.

Ubod pčele nezgodan je zbog žalca koji ostane zaboden u koži i nastavi ispuštati otrov pa ga je potrebno što prije izvaditi. Ose i stršljeni ne ostavljaju žalac, ali njime mogu ubosti više puta. Pored toga, njihov je otrov znatno toksičniji i može izazvati ozbiljnije alergijske reakcije.

Osobito oprezan treba biti sa slatkim napitcima koji privlače ove insekte pa ih nepažnjom možemo unijeti u usta. Otjecanje usta i grla uslijed uboda može biti kobno i u tom je slučaju potrebno odmah zatražiti liječničku pomoć. Hitnu pomoć potrebno je potražiti i u slučaju jačih alergijskih reakcija, a ako je osoba vitalno ugrožena, mora se započeti s oživljavanjem.

Ako se radi o blažoj reakciji, dovoljno je na mjesto uboda staviti hladan oblog, a liječničku pomoć zatražiti ukoliko se crvenilo i oteklina nastave povećavati.

Opasnosti s kopna

Od sitnijih vrsta koje predstavljaju prijetnju s kopna, krpelji su najozloglašeniji zbog prenošenja zaraznih bolesti. Ovi krvopije ipak ne predstavljaju veliku opasnost tijekom ljetovanja jer su najaktivniji u proljeće, rano ljeto i ranu jesen. Osim toga, najkritičnija mjesta za širenje zaraze su na sjeverozapadu Hrvatske.

Zato valja pripaziti na simptome koji se javljaju nakon ugriza crne udovice jer sam ugriz nije bolan i možda ga nećete ni osjetiti. Rasprostranjena je duž naše obale, a najopasnija u sezoni parenja koja se poklapa sa sezonom godišnjih odmora - od kraja lipnja do kraja kolovoza. Nije agresivna, a grize kad osjeti ugrozu. Mrežu plete blizu tla pa treba izbjegavati bosonoge šetnje po kamenjaru i uz nisko raslinje.

Prvi simptom koji se javlja nakon ugriza crne udovice je crvenilo kože na tom mjestu. Potom se javlja bol u regionalnim limfnim čvorovima, a širi se prema leđima, trbuhu, bedrima i potkoljenici i postupno jača. Na koncu se mišići počnu grčiti, tijelo znojiti, a koža postaje preosjetljiva na dodir.

Crvenilo i znoj javljaju se i na licu, zjenice se šire ili sužavaju, vjeđe otječu, a javljaju se i slinjenje i suzenje. Mogući su i nagao porast krvnog tlaka, ubrzano disanje i ubrzan rad srca. Osobe nakon ugriza crne udovice često se ne mogu osloniti na noge, nemirno leže ili imaju drhtavicu, mučninu, povraćaju i javlja im se osjećaj pritiska u prsnom košu. Ponekad se javljaju i psihičke smetnje, poput halucinacija, delirija i nesanice.

Simptomi u većini slučajeva traju dva do tri dana, a u pet posto slučajeva ugriz crne udovice odnosi život. Prve pomoći nema i potrebno je što prije zatražiti liječničku pomoć. Posebno to vrijedi za ugroženije skupine, djecu, starije osobe i srčane bolesnike.

S kamenjara vrebaju i dvije zmije otrovnice, poskok i riđovka, čiji ugriz možete prepoznati po dvije ubodne ranice udaljene šest do osam milimetara, no može to biti i samo jedna ranica, kao i ogrebotina. Oteklina, oštra bol i potkožna krvarenja javljaju se unutar nekoliko minuta, a slijede glavobolja, vrtoglavica, nesvjestica, mučnina i povraćanje. S vremenom nateknu regionalni limfni čvorovi.

Radi li se o ugrizu neotrovne zmije, ranu treba isprati vodom, prekriti sterilnom gazom i zavojem te se javiti liječniku.

Osoba koju je ugrizla otrovnica mora strogo mirovati. Ranu treba prekriti sterilnom gazom, a dio tijela na kojem se ona nalazi imobilizirati. Venski i limfni protok kroz ekstremitet trebalo bi spriječiti podvezivanjem elastičnim zavojem kako bi se spriječilo širenje otrova, ali podvez ne smije biti previše zategnut kako ne bi zaustavio arterijski protok.

Najčešći i glavni uzrok smrti nakon zmijskog ugriza je šok, uslijed kojeg dolazi do pada krvnog tlaka, ubrzanog rada srca, koža postaje orošena znojem, hladna i blijeda, a može doći i do zastoja disanja. U tom slučaju treba početi s postupkom oživljavanja, a osobu što prije dovesti do bolnice u kojoj će primiti protuotrov.

Opasnosti iz mora

Za morske ježince ne može se reći da su agresivni, ali su jedan od češćih uzročnika patnji kupača. Za te patnje krivi smo sami pa ako se kroz more volite kretati hodanjem, dobro gledajte gdje ćete stati ili obujte plastične sandale. Na oprez zaigrane dječice ne treba računati pa ako vole trčkarati po plićaku, neka to rade također u sandalama.

Nagazite li na ježinca, njegova će se krhka bodlja, ili više njih, odlomiti i ostati u vašem stopalu. Bodlje mogu duboko prodrijeti u tkivo i osim boli vam prouzročiti gnojne rane.

Bodlje koje nisu duboko prodrle potrebno je izvaditi sterilnom iglom. Prije toga mjesto uboda potrebno je dezinficirati alkoholom i antiseptikom, a nakon vađenja bodlji zaštititi sterilnom gazom ili flasterom. Radi li se o više uboda, preporučuje se mirovanje, a ako ih je teže izvaditi ili se rana zagnojila, potražite liječničku pomoć.

S morskog dna vrebaju i vlasulje, a na našoj obali obitavaju smeđa, crvena i vrlo rijetka, no i iznimno otrovna, zelena vlasulja. Otrov im se nalazi u žarnicama smještenim na lovkama, a prilikom dodira s vlasuljom osoba osjeti ubod poput žalca. Za nekoliko minuta na koži se pojave crveni krugovi koji obično nestanu tijekom dana, a moguća je i pojava mjehurića. Nije rijetka ni infekcija zbog svrbeža koji se javlja na ožarenom mjestu.

U lakšim slučajevima ubodnu ranu treba isprati morskom vodom i vinskim octom ili alkoholom. U težim slučajevima, kada je zahvaćena veća površina kože, mogu se pojaviti bol u mišićima, povišena temperatura, povraćanje i gubitak svijesti te je potrebno zatražiti hitnu medicinsku pomoć, tim više što su ti slučajevi češći kod djece.

Prodorna bol, slična onoj od opeklina, javlja se nakon kontakta s meduzom, a otrov koji ispusti potom izazva crvenilo, oteklinu i pojavu mjehurića. Na području kože koja je bila u kontaktu s meduzom javlja se osip.

Mjesto uboda nikako se ne smije trljati jer će to samo pospješiti širenje otrova. Valja imati na umu to da bi slatka voda u ovom slučaju samo pojačala osjet bola pa je mjesto uboda najbolje isprati morskom vodom. Potom treba odstraniti krakove meduze, ali nikako prstima, nego pincetom, i zatim isprati octom ili alkoholom. Upalu i svrbež koji se javljaju možete ublažiti lijekovima, kremama i mastima.

Vrlo rijetko otrov meduze može izazvati alergijske reakcije, kao i šok, pa primijetite li poteškoće u disanju, slabost, glavobolju, grčenje mišića, povraćanje ili promjenu tjelesne temperature i svijesti, potražite hitnu liječničku pomoć. Oprezan treba biti i ožari li vas meduza u području oka jer to može trajno oštetiti vid. Ožareno područje treba isprati slatkom vodom i što hitnije zatražiti liječničku pomoć. Opasno može biti i ožari li vam usta jer to može uzrokovati teškoće s disanjem i gutanjem, a osim u ovom slučaju, hitnu pomoć liječnika potražite i ako vas meduza ožari u području genitalija.

Opasnost za kupače predstavljaju i ribe škarpinke (škarpina, škrpun i crvena škrpinica) te ražolike ribe (golub kosir i raža žutulja), no najopasniji je pauk žutac, najmanji predstavnik porodice paukovki (u Jadranu još obitavaju crnac, bijelac i mrkulj).

Napada sumanute ribe ne morate se plašiti i umjesto da se osvrćete oko sebe, obratite pozornost na pjeskovito dno iz kojega vrebaju bodlje njegove leđne peraje u kojima se nalazi otrov sličan zmijskom. Da ste ga nagazili, znat ćete po žestokoj, pulsirajućoj boli koja se širi, a samo mjesto uboda otječe i mijenja boju od sasvim bijele, preko crvene, do tamnomodre, uz moguću pojavu mjehurića.

Nakon ispiranja rane treba odmah izvaditi ostatke otrovnih bodlji, a ubodeni dio tijela uroniti u vruću vodu jer se otrov pauka razgrađuje na povišenoj temperaturi. Granica boli je na 46°C pa pazite da se ne opečete, ali pokušajte izdržati što višu temperaturu i ubodeni dio tijela držati uronjen od pola sata do sat. Pauk je noćna mora ribara, a kad ih ubode, prvu pomoć pružaju si rashladnom tekućinom brodskog motora. U nedostatku iste, bol navodno ublažavaju mokraćom koja je, kad je svježa, topla.

U teškim slučajevima uboda može doći do vrtoglavice, opće slabosti, znojenja, povišene tjelesne temperature, nesvjestice, problema s disanjem i radom srca te u slučaju potrebe treba provesti postupak oživljavanja. Unesrećenog treba što prije dovesti u zdravstvenu ustanovu, kao i u slučaju sumnje na sekundarnu infekciju rane.

Od agresivnijih riba otrovnog ugriza treba pripaziti na murinu, no ona ne predstavlja toliki problem za kupače, koliko za ronioce. Ako volite pretraživati kameno morsko dno, pripazite da ne uznemirite murinu, duguljastu zmijoliku ribu koja će nepozvanog gosta nerijetko napasti. Na mjestu otrovnog ugriza javljaju se crvenilo, oteklina, jaki bolovi i grčevi, a može doći i do otežanog disanja.

Otrov joj je također termolabilan pa je mjesto ugriza potrebno uroniti u toplu vodu, a ranu poslije treba dezinficirati. Ranu ostavite otvorenu ili je prekrijte samo sterilnom gazom. S obzirom na to da ugrizom murine nastaju veće rane koje sporije zarastaju, potrebno je zatražiti liječničku pomoć, tim više što se može pojaviti sekundarna infekcija.