Iako se pomjerila dob kad se djeca odvikavaju od pelena, na što su utjecali mnogi faktori između ostaloga i to da su današnje pelene s velikom upijajućom moći puno ugodnije za nošenje, za mnoge je roditelje taj proces privikavanja na kahlicu (tutu) poprilično stresan.

U kojoj dobi će se dijete odviknuti od pelena ovisi o mnogo čemu, pa se nekad to i poprilično oduži.

Puno je medijske prašine prije nekoliko mjeseci podiglo priznanje poznate američke glumice Kristen Bell kako njezina starija kćer Delta kojoj je pet i pol godina još uvijek nosi pelene.

Njezina je izjava izazvala snažne reakcije. Neke su majke glumicu zasule brojnim kritikama dok su je druge podržale.

'Moja mlađa kćer ima pet i pol godina i još uvijek je u pelenama. Svako dijete je drukčije. Ona ne nosi pelene tijekom dana, samo noću jer joj mjehur nije 'jak' pa joj pobjegne. Ne može još 10 sati izdržati', rekla je tada glumica dodajući kako je s starijom kćeri to teklo puno lakše.

Kako je uobičajeno je da se s odvikavanjem i privikavanjem počne tijekom toplijih mjeseci, uoči ljeta ili tijekom ljeta, dr. Milivoj Jovančević otkrio nam je nekoliko korisnih savjeta koji bi ovaj proces mogli olakšati roditeljima, ali i njihovim mališanima.

'Neka se djeca vrlo lako odvikavaju od pelena i, primjerice, neki roditelji već u dobi djeteta od devet mjeseci prepoznaju kad će im dijete imati stolicu, postave ga na tutu i dijete to obavi. No uglavnom je to od dvije, tri godine, što su sve normale i ne treba ništa forsirati', ističe dr. Jovančević.

Prema njegovim riječima roditelji trebaju asistirati djeci, no bez previše pričanja, angažmana i svega onog neverbalnoga što uz to ide.

Zbog čega nastaju problemi prilikom odvikavanja od pelena

Kad i kako se treba dijete odviknuti od pelena, dodaje, nezaobilazna je tema tijekom ranog djetinjstva i čest predmet rasprave u stručnim krugovima i među roditeljima.

'Najčešće postavljana pitanja su kako treba dijete odvikavati od pelena i koja je uobičajena dob kada treba započeti s procesom odvikavanja od pelena - kontrole ispuštanja stolice i mokrenja. Najčešće se ovaj proces događa spontano i ne predstavlja veći problem za dijete i njegove roditelje. No ponekad postaje izvorom frustracije. Zašto se to događa? Problemi u procesu odvikavanja se češće događaju kod prvog djeteta, stoga se čini da je uzrok prekomjerno nastojanje roditelja da nadzire i regulira aktivnosti djeteta koje bi po prirodi stvari trebale biti autonomne i spontane. U određenoj dobi djeteta roditelj donese odluku da je vrijeme da dijete počne koristiti tutu i u svojim nastojanjima da ga poduči kada i kako to treba činiti uloži puno energije i emocija', kaže.

U današnje vrijeme, dodaje, vrlo se rijetko susrećemo s tjelesnom prisilom kao što je nasilno posjedanje na tutu ili kažnjavanje djeteta u slučaju neuspjeha.

'Ipak, treba naglasiti kako je manje je razvijena svijest da postoji i druga vrsta prisile - ona psihološka koja proizlazi iz svih mogućih kanala komunikacije (verbalnih, neverbalnih i paraverbalnih) koji jasno izražavaju roditeljsko očekivanje i frustraciju u slučaju neuspjeha. Nerijetko se u opisanim slučajevima susreću i drugi problemi reguliranja autonomnih funkcija djeteta - problemi nejedenja, (ne)spavanja, prekomjerni angažman kod svakog negodovanja djeteta. U struci se govori o prekomjernoj kontroli - o potebi da roditelj, prema vlasnitoj procjeni potreba djeteta, ima sve pod nadzorom. I tu se u pravilu događaju problemi,s jedne strane zbog krivih procjena potreba djeteta, i s druge strane zbog nemogućnosti djeteta da razvije vlastite mehanizme samoregulacije (kada i koliko će jesti, kada će spavati, kako će se sam utješiti kada mu je dosadno, kada je pospano ili kada mu se nešto ne sviđa). U obiteljima s više djece roditelji imaju više iskustva, pristup je opušteniji i spontaniji,a i objektivno je manje mogućnosti da se sva silina ljubavi i brige (frustracije) usmjeri na jedno dijete', objašnjava pedijatar.

Često se susreće situacija da roditelj uporno pokušava objasniti djetetu čemu služi tuta i kako se koristi dok ono istovremeno suvereno barata mobilnim telefonom najnovije generacije.

Period ljeta je najčešći odabir roditelja kada se skidaju pelene

'Kod manjeg broja djece roditelj prepoznaje signale kada dijete ima pozive na pražnjenje stolice pa ga na vrijeme postavlja na tutu. Uz ležeran pristup i pohvalu moguće je ovu rutinu uspostaviti vrlo rano - ponekad i prije navršenih 12 mjeseci. Varijabilnost dobi kada se uspostavlja kontrola ispuštanja stolice je velika i ovisi o više čimbenika - o emocionalnom odnosu roditelja i djeteta, o biološkoj (tjelesnoj i psihološkoj) zrelosti djeteta te obiteljskom okruženju. Većina djece uspije uspostaviti kontrolu stolice i mokrenja u dobi između 2 i 3 godine. Period ljeta je najčešći odabir roditelja kada se skidaju pelene. Čini se da je u proteklim desetljećima došlo do pomaka (kašnjenja) što neki autori pokušavaju objasniti korištenjem jednokratnih pelena (nema osjećaja neugode punih pelena pa nema niti razloga za uspostavu kontrole), ali ne treba zanemariti i neke socijalne čimbenike kao što je prosječno manji broj djece u obitelji, starija dob majki prvorođene djece te otežani uvjeti u kojima funkcioniraju današnje mlade obitelji', rekao je dr. Jovančević.

Tu se javlja i još jedna situacija koja izluđuje roditelje.

'Jedan dio djece neće kakati dok mu se ne stavi pelena. Cijeli dan se igraju i kada osjete poziv na pražnjenje crijeva traže pelenu i ponekad se skrivaju od ukućana (čučnu iza trosjeda i sl.). Ponekad je ova pojava uzrokovana tvrdom stolicom (tada je treba razmekšati odgovarajućom prehranom) a ponekad je riječ o igri - specifičnom obrascu komunikacije s roditeljima. I u ovom slučaju frustracija roditelja pojačava problem. Ležeran, naoko nezainteresirani pristup i nagrada u slučaju uspjeha (odlaska na tutu) vrlo brzo mogu riješiti ove poteškoće', rekao je pedijator.

Kada je riječ o kontroli nevoljnog mokrenja noću, dodaje on, potrebno je naglasiti da se može protegnuti i do školske dobi.

'Ukoliko dijete 'tvrdo' spava (ne može ga se razbuditi) i ako je neko od članova uže obitelji dulje mokrio tada je najčešće riječ o primarnoj noćnoj enurezi. Nakon određene dobi (3-4 godine) noćnu pelenu se preporuča maknuti, u slučaju da se dijete pomokri trebalo bi aktivno sudjelovati u sanaciji 'štete' (koliko je to moguće) i svakako treba izbjegavati iskazivanje znakova frustracije. Obzirom da se noćno mokrenje ne događa voljom djeteta, ono nema nadzora nad time, teško će primiti osjećaj krivnje i može se očekivati pogoršanje (učestalije mokrenje noću) i poremećaj u ponašanju tijekom dana. U slučaju da je dijete imalo neprekinuto barem 6 mjeseci suhe noći i zatim počne mokriti u krevet potrebno je javiti se liječniku', upozorava pedijatar.