Čini se da je osnova sukoba između snaha i svekrvi najčešće u obostranom nerazumijevanju: snahe zamjeraju svekrvama, bez obzira na njihov stupanj naobrazbe, to da im previše prigovaraju oko kućanstva ili odgoja djece, dok svekrvama smeta to što snahe ne uvažavaju njihove savjete.

Mnogi stručnjaci smatraju kako se sve zapravo vrti oko tipičnog žensko-ženskog sukoba.

Dakako, zbog specifičnih okolnosti ne treba puno da se stvore napetost i negativne emocije. Doda li se tome snažna mješavina osjećaja ponosa, ali i gubitka zbog sinovljevog stupanja u brak, uz nesigurnost koju osjeća snaha zbog stalnog balansiranja između silnih obveza na poslu i kod kuće - dobili ste savršenu formulu za tempiranu bombu nezadovoljstva! 

Snaha i svekrva su primarne žene u svojoj primarnoj obitelji, a kako svaka pokušava uspostaviti ili zaštititi svoj status, ne čudi to da se s obje strane osjeća snažna prijetnja koja im ugrožava dominaciju.

Naša poznata psihologinja Ljubica Uvodić-Vranić smatra kako je korijen sukoba u obitelji.

'Sukobi nastaju zbog razlike u mentalitetu, stavovima, vrijednostima. Nova generacija je odrasla u toplom ili uz klimu, televizor i mobitel, računalo te veliku brigu i maženje roditelja. Koliki roditelji zovu svoga sina princem, a svoju kćer princezom! Kraljevska obitelj nauči se da ih se služi, da budu prvi, najvažniji. Roditelji ih vide često kao centar svijeta, kao najbolje i najznačajnije. Možda i prihvate onog drugog 'krivca' za to što su dobili unuke, ali njegove roditelje, njegove navike i običaje, njegove poglede i zahtjeve - teško', kaže Uvodić-Vranić.

Konflikte između dviju glavnih žena u obitelji, dodaje, vrlo teško je izbjeći.

'Svekrva koja obožava svojeg sina i koja se 20, 30 godina trudila da mu bude dobra majka navikla se na tu svoju misiju. I kad dođe druga žena i počne se, po njezinom mišljenju bespotrebno, miješati, ona je nesvjesno, a koji put i svjesno, doživljava kao uljeza, nužno zlo, osobu s malo iskustva i znanja. Pusti, kaže svekrva, to ću ja. Ja znam bolje od tebe. Ja ću to brže. Moj sin ne voli tako kako ti to radiš. Svekrva se time bori da zadrži svoju ulogu u životu sina pa često ratuje umjesto da surađuje sa snahom', objasnila je.

Često se obje bore za ljubav jednog čovjeka i ne shvaćaju da normalni ljudi mogu voljeti i poštivati svoju majku na jedan način, a svoju ženu na drugi, dodaje.

'Prave se ljubavi ne isključuju', poručila je Ljubica Uvodić-Vranić.

Po njezinu mišljenju, iako su zetovi i punice također temom mnogih viceva, za nijansu se ipak bolje slažu.

'Općenito mislim da svekrve i punice bolje čuvaju svoje uloge u proširenoj obitelji ako se povuku u drugi plan i puštaju djeci da odlučuju o svojem životu. Pomažući mladima, mi roditelji ne dobivamo dozvolu da nas naši odrasli mladi iz zahvalnosti za pomoć koju dobivaju od nas - slušaju', rekla je.

Što se tiče sukoba između punica i zetova, razlozi su različiti, poput npr. uređivanja stana ili kuće ili odnosa prema unucima.

'Često blaga baka doživljava strogog zeta kao diktatora, dok stroga baka doživljava svojeg blagog zeta kao opasnu osobu koja će joj upropastiti unuke. Odgojne se škole tu sukobljavaju i od toga svi imaju samo štete. Važnije je uskladiti odgoj nego koliko je taj odgoj strog ili blag. Ili kako se kaže: bitno je težiti jedinstvu odgojnih utjecaja', ističe psihologinja.

Kad se već dogode konfliktne situacije, zanimalo nas je i kako se treba postaviti treća strana, muškarac (suprug) između majke i supruge te žena (supruga) između punice i supruga.

U slučaju sukoba sin treba štititi svoju ženu, a majku moliti, najbolje u četiri oka, za razumijevanje, savjetuje Uvodić-Vranić, dok u slučaju sukoba kći treba biti na strani svojeg muža i nastojati izgladiti stvar sa svojima.

Kad izbije sukob, najbolje je da pregovaraju oni koji imaju više šanse biti dobri pregovarači jer emocije omekšaju svaku raspravu, ističe ona.