Možda su vam poznate najčešće invazivne ukrasne biljke poput japanskog dvornika, žljezdastog nedirka ili pjenišnika – toliko su invazivne da čak postoje zakoni kojima se ograničava njihovo širenje u prirodi jer u suprotnom mogu uništiti lokalne ekosustave. Međutim postoje i druge invazivne biljke za koje možda ne znate. Često su dostupne u vrtnim centrima te se uzgajaju kao ukrasno bilje. Iako se ne smatraju toliko invazivnima da ih se ne bi preporučivalo uzgajati, možda je ipak dobro dvaput razmisliti o njihovoj sadnji ako imate maleni vrt ili ako želite uzgajati biljke koje ne zahtijevaju previše brige i njege.

Kao i za običan vrtni korov, suzbijanje ovih biljaka uključuje mehaničko uklanjanje poput ručnog iskopavanja i korištenje sredstva za uklanjanje korova. Koju god opciju odabrali, možda ćete ustanoviti da je potrebno nekoliko godina da se invazivne biljke u potpunosti uklone. No ključno je biti uporan i strpljiv.

Japanska anemona

Široko dostupne u vrtnim centrima, japanske anemone divne su zeljaste biljke koje krase ružičasti ili bijeli cvjetovi sa svijetložutom sredinom. Cvjetajući na kraju sezone, pružaju dobar izvor peludi i nektara za insekte u kasno ljeto, kada cvjeta znatno manje drugih biljaka. Međutim mogu biti vrlo invazivne. Šireći se podzemnim peteljkama, anemone vrlo brzo mogu izmaknuti kontroli te ih je u tom slučaju vrlo teško iskorijeniti. Najinvazivnije su na rastresitom, pjeskovitom tlu, pa nije loše razmisliti o uzgoju u lončanici.

Primog

Biljka u našim krajevima znana i kao tratorak, popanak i medvjeđa stopa velika je, strukturna biljka te ima ogromne, sjajne i lopataste listove te visoke klasove bijelih cvjetova okruženih ljubičastim braktejama. Dobar je izbor za uzgoj na stražnjem dijelu cvjetne gredice, a cvjetovi joj se mogu koristiti u cvjetnim aranžmanima. Premda se ne širi, izrast će u veliku nakupinu s kojom nećete imati problema sve dok je ne poželite pomaknuti. Kada to učinite, dočekat će vas iznenađenje – korijenje joj je toliko duboko da je doista teško ukloniti sve, čak i kada iskopate biljku. Iz korijenja vrlo brzo izrastu nove biljke pa je popriličan izazov riješiti je se.

Invazivni bambus

Postoje dvije vrste bambusa: trčeći i onaj koji raste u nakupinama. Bambusi koji rastu u nakupinama uključuju vrste naziva Bambusa, Fargesia i Thamnocalamus. One obično ne uzrokuju probleme u vrtu i ne šire se. Međutim trčeći bambusi šire se podzemnim rizomima i mogu biti nevjerojatno invazivni ako se njima ne upravlja pravilno. Te su vrste one koje nose nazive Phyllostachys, Pleioblastus i Pseudosasa. Ako se njihov rast ne kontrolira, mogu se vrlo brzo proširiti, ugrožavajući druge biljke. Vrlo ih je teško iskopati i ukloniti pa ćete možda čak morati potražiti stručnu pomoć.

Španjolska zvončica

Premda je izvorna zvončica, Hyacinthoides non-scripta, dobrodošla u vrtovima, veća španjolska vrsta, Hyacinthoides hispanica, može stvarati probleme. Znatno veća rastom, španjolska zvončica ima i slobodnije sjeme, što joj omogućuje brzo osvajanje vrta. Osim toga, španjolska vrsta može se hibridizirati s domaćom zvončicom. Taj hibridni oblik može se proširiti izvan granica vrta, a u ruralnim područjima može nadmašiti, pa čak i iskorijeniti autohtone vrste. Lukovice španjolske vrste nešto su veće, moguće ih je iskopati iz vrta, no potpuno uklanjanje zahtijevat će nekoliko godina. Osim toga, način na koji se šire vjerojatno će značiti da ćete možda morati iskopati i druge biljke kako biste došli do lukovica.

Pasiflora

Postoji nekoliko vrsta ove biljke, ali najčešće uzgajana vrsta, Passiflora caerulea, izuzetno je snažna i može postati invazivna. Širi se dugim korijenskim trkačima i izbacuje izbojke i nekoliko metara dalje od biljke.

Cecelj

Ovo je vrlo atraktivan rod nisko rastućih zeljastih biljaka s listovima nalik djetelini te lijepim cvjetovima u obliku zvijezde. Međutim neke vrste mogu biti invazivne. Podrijetlom iz Južne Amerike i južne Afrike, samo je nekoliko vrsta dovoljno izdržljivo za preživljavanje jačih zima pa cecelj predstavlja veći problem u južnijim krajevima. Najproblematičnije vrste su Oxalis corniculata, Oxalis debilis i Oxalis latifolia. Šire se bulbilima, koji mogu ostati u tlu u stanju mirovanja nekoliko godina, ili sjemenom, koje se otpušta prilikom eksplozije sjemenki. Neke vrste, poput Oxalis latifolije, šire se i sjemenom i lukovicama.

Japanska kerija

Divan grm koji u rano proljeće, kada malo toga cvjeta, krasi okoliš lijepim dvostrukim svijetložutim cvjetovima. Dobro podnosi sunce i hlad te se može uzgajati gotovo bilo gdje. Međutim širi se rizomima te je potrebno biti pažljiv kako bi se spriječio rast izvan kontrole.

Žuti protivak

Žuti protivak, Lysmachia punctata, fantastična je trajnica, koju krase visoki klasovi dugotrajnog žutog cvjetanja, izuzetno privlačni oprašivačima. Odličan je izbor za veći prostor koji treba ispuniti, a ne predstavlja joj problem ni rast na siromašnom tlu ni u hladu. Širi se podzemnim peteljkama i sjemenom, a ako je ipak posadite u vrtu, preporučljivo je svake tri godine podijeliti velike nakupine kako bi se kontroliralo širenje te ukloniti podzemne peteljke kada ih uočite.

Biljka kameleon

Houttuynia cordata je grm niskog rasta, tamnih listova i jednostavnih bijelih cvjetova s istaknutom sredinom. Poznata i kao biljka kameleon, ima šaroliko lišće u zelenoj, crvenoj i žutoj boji. Idealna je za uzgoj oko ribnjaka ili na močvarnom tlu, a širi se korijenskim trkačima te sjemenom. Njezino širenje moguće je ograničiti uzgojem na sušem tlu ili u lončanici.

Biserak

Grmolika biljka od jeseni do zime ukrašena je bijelim bobicama, a može se uzgajati gotovo bilo gdje te dobro uspijeva čak i na siromašnom tlu. Preporučljivo ju je uzgajati kao prekrivača tla, ispod drveća ili čak kao oblik živice. Međutim ima poprilično snažnu tendenciju širenja te je njome dosta teško upravljati. Ima duge korijenske trkače, a izdanci se nerijetko mogu pojaviti daleko od biljke. Zbog toga ju je poprilično teško iskorijeniti s travnjaka, a za njezino potpuno uklanjanje ponekad je potrebno i nekoliko godina.