U trenutnoj situaciji opasnosti od bolesti COVID-19 u cijelom svijetu nitko ne može biti po strani jer smo svi na neki način uključeni.

Nitko od nas ne zna koliko će pandemija trajati, koje će posljedice imati i tko će se od nas zaraziti. Znanstvenici priznaju da malo znaju o koronavirusu, ali smo svjedoci tome da se širi brzo i nezadrživo. Sve to dodatno pojačava strah i paniku.

Zagrebačko psihološko društvo otkrilo je nekoliko savjeta za nošenje s ovom nesvakidašnjom situacijom.

'Naš svakodnevni život vrlo brzo se promijenio. Najednom smo prestali ići u teretanu, mnogi ne idu na posao, dok drugi zbog dodatnih poslova padaju s nogu. U samo nekoliko dana odgodili smo sastanke, proslave rođendana, druženja, poslovne dogovore… Pitamo se kako ćemo obaviti tehnički pregled auta, kada ćemo moći promijeniti onu staru fotelju, kada ćemo na pregled štitnjače… Cijeli naš uobičajeni život je stao. Ovo je situacija u kojoj smo bespomoćni, u kojoj nemamo kontrolu nad svojim životom. Osjećaj bespomoćnosti je kod stanovnika Zagreba pojačao i potres u nedjeljno jutro. Uplašili smo se za svoje živote, kao i za živote i zdravlje članova obitelji, prijatelja, susjeda, poznanika', objašnjava psihologinja Sanda Puljiz Vidović.

Što je panika?

Prema Psihologijskom rječniku, panika je snažan, teško savladiv strah koji se naglo proširi u skupini ljudi i dovodi do ponašanja koje je iracionalno, pod smanjenom kortikalnom kontrolom. Panika nastaje uslijed stvarne ili zamišljene iznenadne opasnosti (požar, potres, zarazna bolest) koju svi ili većina ugroženih nastoji izbjeći.

Pri tome su reakcije drugih oko nas znak da nam prijeti velika opasnost, što još povećava strah i dovodi do nerazumnih, nedjelotvornih i ponekad bezobzirnih pokušaja da se ona izbjegne. To je jedno od objašnjenja zašto su ljudi kupovali toliko namirnica posljednjih dana - jer su vidjeli da i drugi to čine.

Okidač za paniku, objašnjava Puljiz Vidović, može biti saznanje o broju oboljelih, umrlih, slike pogreba iz Italije ili saznanje da je zaražen netko s kim smo bili u kontaktu.

'Panika je odraz našeg osobnog doživljaja rizika ili opasnosti i ljudi se razlikuju u tome. Neki su naprosto manje otporni. Uz zdravstveno rizične skupine, manje su otporni oni koji su iskusili traumu zbog rata, prometne nesreće, teške bolesti, smrti bliskih osoba i brojnih drugih teških situacija. Neki ljudi su izuzetno ranjivi na najavu gubitka posla i prihoda, pa su u panici zbog najavljene ekonomske krize. Neki ljudi se nisu jako uplašili koronavirusa, ali su se jako prepali potresa u Zagrebu. Neki ljudi se panično boje izolacije i mogućnosti da će biti zatvoreni u stanu dulje vrijeme', kaže Puljiz Vidović.

Za panični napad karakteristično je sljedeće: ubrzan rad srca, ubrzano disanje, kratak dah, stezanje mišića, sužavanje krvnih žila. Naše tijelo se priprema na akciju, povećavaju se budnost i fizička snaga. Ovakva reakcija povezana je s našom prirodnom reakcijom 'napad ili bijeg'. Ta reakcija je instinktivna i pomaže nam da se zaštitimo u opasnosti. U situaciji pandemije nevolja je u tome da ne možemo nikamo pobjeći nego moramo ostati kod kuće. A u tijelu je navala energije!

Što ipak možemo učiniti?

Važno je znati da iako nam srce jako lupa ili nam je kratak dah, nećemo umrijeti ni poludjeti od paničnog napada. Napad obično traje manje od 10 minuta, a prođe nakon toga.

'Potrebno je provjeravati svoje tjelesno stanje, ali ne biti potpuno usmjeren na to. Možemo pratiti je li nam grlo suho, kašljemo li i sl., ali možda kašljemo zbog alergije ili obične prehlade, a ne zbog koronavirusa. Pojačana usredotočenost na tijelo i na moguće simptome dodatno pojačava osjećaj straha, pa tada svaku tjelesnu promjenu interpretiramo kao opasnu u većoj mjeri nego inače', kaže ona.

Nemojte pretjerivati s vijestima, upozorava psihologinja.

'Upravo ćemo slušanjem uputa pomoći da imamo osjećaj kontrole nad situacijom. Međutim mi smo skloni slušati samo loše vijesti i usredotočiti se na njih, a zanemariti podatke o broju ozdravljenja. U panici precjenjujemo realnu opasnost. Ukoliko i kada se pojavi napad panike, dobro je prepustiti mu se, ne pokušati pobjeći od njega ili ga negirati. Jer ako bježimo, tada sami sebi poručujemo da je to nešto veliko s čime se ne možemo nositi. Time samo pojačavamo vlastitu paniku i dajemo veliku moć 'neprijatelju'', kaže Sanda Puljiz Vidović, poručujući kako se ljudi ne trebaju ustručavati: na stranicama Hrvatske psihološke komore su brojevi telefona na koje se mogu javiti svi kojima je pomoć prijeko potrebna.

Okupirajte misli kretanjem po stanu, pospremanjem, obavite sve ono za što niste imali vremena... Iskoristite prednosti tehnologije i budite stalno u kontaktu s članovima obitelji ili prijateljima.

Vježbajte prihvaćanje ove situacije, dodaje psihologinja sa znanjem da će i ona jednom proći.