I dok se obrazovanje o burbonu nastavlja širiti, u mnoštvo mitova i dalje vjeruju čak i znalci, a kamoli neiskusniji pilci. Kako bismo razjasnili stvari, pokušat ćemo srušiti sedam najpopularnijih mitova o burbonu, premda će to u mnogih biti teško (znate ono – što netko manje zna, to ima čvršće stavove, koje je formirao na temelju krivih podataka).

Prvi mit kaže da se burbon smije proizvoditi samo u Kentuckyju. Premda nije mit da je burbon neraskidivo vezan s tom američkom državom (Kentucky je odgovoran za proizvodnju 95 posto svjetskih zaliha burbona), zapravo ne postoji zakon koji nalaže da se to žestoko piće smije proizvoditi i puniti u boce isključivo na tlu Kentuckyja. Naime, burbon je klasificiran kao viski proizveden unutar granica Sjedinjenih Država, destiliran od ne manje od 51 posto kukuruza, točen u bačve s alkoholnom jačinom ne većom od 62,5% i odležao u pougljenjenim novim hrastovim posudama. Nigdje se ne spominje gdje se žestoko piće mora proizvesti da bi bilo označeno burbonom, što znači da se svako žestoko piće destilirano u skladu s ovim smjernicama, čak i ako je destilirano u Idahu, Sjevernoj Dakoti ili na drugom mjestu, može nazvati burbonom.

Drugi mit tvrdi da je burbon dobio ime po okrugu Bourbon u Kentuckyju. Budući je toliko ukorijenjen u povijest i kulturu te države, logično je da mnogi zaključuju da je žestoko piće dobilo ime po okrugu Bourbon. Međutim, prema Michaelu Veachu, neslužbenom ambasadoru burbona, to nije samo mit, već i nemoguće. Naziv 'bourbon' tiskan je na etiketama još od 1850. godine, a ideja da njegovo ime dolazi od okruga Bourbon pojavila se tek 1870-ih. Veach tvrdi da je burbon dobio ime po ulici Bourbon Streetu u New Orleansu, koja je, pak, ime dobila po francuskoj dinastiji Bourbon, jer je Louisiana bila francuska kolonija do 1800. Naime, braća Tarascon stigla su početkom 19. stoljeća u Louisville iz Cognaca u Francuskoj, kako bi započeli isporuku viskija rijekom Ohio u New Orleans. Oni su shvatili da će, kad destilerije iz Kentuckyja njihov viski ostave na odležavanju u pougljenjenim bačvama, on okusom više nalikovati konjaku, što će privući veću popularnost među pilcima New Orleansa, od kojih je veliki dio bio francuskog podrijetla. Tako su u 19. stoljeću ljudi počeli tražiti 'onaj viski koji prodaju na Bourbon Streetu', što se na kraju skratilo u bourbon.

Treći mit proglašava Elijaha Craiga 'ocem burbona', navodeći da je Craig, inače baptistički svećenik koji je počeo s destilacijom 1789., bio prvi destiler koji je svoj viski odležavao u pougljenjenim hrastovim bačvama, što je danas uvjet za odležavanje burbona. No, pravo podrijetlo proizvodnje burbona nemoguće je povezati s nekim pojedincem. U 'Povijesti Kentuckyja', objavljenoj 1874., autori Lewis i Richard Collins tvrde da su do 1789. u tom području postojale i druge destilerije koje su koristile autohtoni kukuruz i druge usjeve za proizvodnju viskija, samo im je nedostajao utjecaj kakav je imao Craig.

Četvrti mit navodi Old Forester kao prvu marku burbona koja se punila u boce. Na prednjoj strani svake boce Old Forester Bourbona nalazi se naljepnica s natpisom 'Prvi burbon u boci'. Ipak, radi se o mitu. U 1800-ima proizvodnja staklenih boca bila je nepouzdana i nevjerojatno skupa, pa je bila redovita praksa da se alkoholna pića distribuiraju u bačvama u kojima su odležala. Oni koji su ga željeli nabaviti donijeli bi posudu i distributer im ga točio iz bačve. Iako je to u teoriji bila prekrasna i održiva ideja, u praksi je to dovelo do smanjenja kvalitete burbona, jer su distributeri bačve dopunjavali vodom i kojekakvim bojilima poput kerozina ili soka od suhih šljiva kako bi dodatno zaradili. Kako bi osigurao kvalitetu proizvoda, George Garvin Brown, osnivač Old Forestera, izjavio je da će svaka serija njegovog burbona biti pakirana u zatvorene staklene boce, čime je postao prvi proizvođač koji puni isključivo u staklo. Međutim, praksa je bila uspostavljena i prije Garvina, doduše u malom opsegu. Povijesno društvo Filson posjeduje spomenar naljepnica za boce koje je izradila tiskara u Louisvilleu 1850-ih s natpisom 'Old Bourbon Whiskey'.

Peti mit, jedan od najvažnijih, kaže da burbon nastavlja zrijeti i u boci. Glasina da se proces starenja burbona nastavlja nakon punjenja u boci vjerojatno potječe iz činjenice da vino nastavlja starjeti čak i nakon što je stavljeno u staklenu bocu. Međutim, za razliku od vina, proces starenja burbona prestaje odmah nakon što se žestoko piće stavi u bocu i začepi. Zapravo, burbon ima neograničen rok trajanja i boca će ostati dobra čak i ako se otvori desetljećima nakon punjenja, bez promjene okusa na bilo koji značajan način.

Šesti mit odnosi se na to da je burbon uvijek bolji što je stariji. Neki od najtraženijih, a time i najskupljih burbona na svijetu, ujedno su i neki od najstarijih burbona na tržištu. Uzmimo, na primjer, Old Rip Van Winkle, koji je odležao 25 godina i prodaje se za najmanje 45.000 dolara. Ili Willett Family Estate Bottled Single-Barrel 21 Year Old, koji se može prodavati po cijeni do 9000 dolara. Iako su ovo dva najbolja burbona na tržištu, njihova starost ne znači da je stari burbon uvijek bolji. Naime, Američka udruga za burbon kaže: 'Kako burbon sazrijeva, upija okus iz pougljenjene hrastove bačve, što ponekad može zamaskirati izvorni okus' (arome drveta preuzimaju izrazite zrnate note viskija). Upozorava i na to da 'stariji burboni mogu imati suh, drvenast ili gorak okus'.

Sedmi mit kaže da se bačve burbona ponovno rabe za odležavanje svježih burbona. Lako je povjerovati da će hrastove bačve tijekom procesa odležavanja burbonu dati note vanilije, hrastovine i karamele, te da će se bačve ponovno koristiti za odležavanje novih količina tog žestokog pića. Međutim, da bi se mogao zvati bourbon, zakon nalaže da viski mora odležavati u novim hrastovim bačvama. U novom hrastu, burbon stupa u interakciju s najvišim koncentracijama hemiceluloze, tanina, lignina i samog prženog drva, što destilatu daje njegov poseban profil okusa. Ako se bačve ponovno koriste, alkoholna se pića, naravno, ne mogu označiti kao bourbon, a takvi proizvođači također riskiraju razrijeđene okuse i nedosljednost između serija. Iako se bačve ne mogu ponovno upotrijebiti za odležavanje burbona, one se ne bacaju kada se alkohol napuni u staklene boce. Nakon završetka procesa odležavanja, bačve se često prodaju za odležavanje vina, piva ili drugih alkoholnih pića poput viskija, tekile, pa čak i nekih džinova.