Oberlé, kojeg mnogi drže jednim od istinskih renesansnih ljudi modernoga doba, strastveni je kolekcionar knjiga i trgovac vrijednim povijesnim rukopisima. Osim toga, on je i muzikolog s redovitom tjednom emisijom na Radio Franceu, pisac romana i eseja, ekspert procjenitelj vrijednosti privatnih biblioteka stradalih u požarima, vrsni bariton, stručnjak za povijest francuske kuhinje (sastavio je dvije ogromne bibliografije na tu temu), vrhunski autoritet za vino i suhomesnate prozvode, kulinarski ekscentrik i vješt kuhar.

Gozbu u L'Espéranceu zamislio je kao ručak u srednjovjekovnom formatu od tri slijeda s ukupno 37 jela temeljenih na kreacijama velikih kuhara i gastro-pisaca prošlosti – među ostalima Le Maréchal de Richelieua, Nicolasa de Bonnefonsa, Pierrea de Lunea, Massailota, La Varennea, Marina, Grimoda de La Reynièrea, Brillat-Savarina, Merciera, La Chapellea, Manona i Carêmea.

Izvor je predstavljalo 17 kuharica objavljenih između 1654. i 1823. Za Oberléa taj ručak nije bio prvi takav izazov, jer je slične gozbe priređivao i ranije, od kojih je najpoznatija bila ona za njegov 50. rođendan od, dakako, 50 slijedova (reinterpretacija gozbe iz Satirikona).

Prva verzija menija raskošnoga ručka započela je listom od 24 jela, no bilo je jasno da će taj broj brzo narasti. Naime, Marc Meneau, vlasnik L'Espérancea, restorana s tri Michelinove zvjezdice u kojem se gozba imala održati, baš kao i Oberlé bio je zaljubljenik u povijest francuske kuhinje. Inače, Meneau je restoran prodao 2016., te četiri godine kasnije umro u 77. godini. Osmišljavanje menija preraslo je u beskrajne rasprave koje su se protegle na mjesec dana.

Restoran L'Espérance u Vézelayu, jednom od najljepših francuskih mjestašaca, bio je dobro poznat ljubiteljima dobre kuhinje širom svijeta. Ta čuvena gurmanska destinacija bila je smještena na burgundijskom ladanju, usred velikog elegantnog vrta koji se ljepotom nadmeće s ljupkošću glavne mjesne crkve, Madeleine de Vézelay, na brdašcu iznad restorana.

Točno u podne tog 17. studenog 2003. za trpezu L'Espérancea sjelo je dvanaest uzvanika, sve odreda iskusnih gurmana, među kojima su bili i poznati vinar Didier Dagueneau iz Pouillyja, Oberléov poslovni partner Gilles Brézol te američki gastro-pisac Jim Harrison. Ovaj potonji kasnije je za časopis New Yorker napisao veliki članak o gozbi na koju je pozvan. Dvanaesti član ovog odabranog društva bio je jedan Menauov poznanik, koji je pozvan zbog starog francuskog vjerovanja da svaka veća skupina ljudi mora sadržavati i jednog stranca.

Kada je Meneau izašao iz kuhinje s prvim jelom, bistrom juhom od piletine i sjeckanog povrća, jedino što je na početku gurmanskog maratona imao poručiti gostima bilo je – 'Courage!'. Nakon juhe pristigle su tortice od gusje jetre s tartufima i svinjskom mašću, kao predah prije još jednog tekućeg predjela – baršunaste krem-juhe od mladog goluba s krastavcem, poslužene s kokotovim krestama prženim u tijestu. Uvertira s juhama dovršena je aromatičnim bisqueom od riječnih rakova.

Nastavljeno je s kamenicama i kremom od camemberta na tostu, hladetinom od piletine na umaku od kiselice i svježim baltičkim haringama u majonezi. Potom je na stol stigla niska torta od telećeg mozga s graškom koju je slijedio omlet od ikre morskih ježeva, inače omiljena marenda Louisa XV. Premiere service ili prvi slijed dovršila su riblja jela - filet lista u umaku od šampanjca s jetricom od grdobine te pečena štuka s peršinom. Sve je zalijevano manjim gutljajima Montracheta, tako da usta ostanu svježa za glavna jela.

Iako bi gostima već nakon ovog prvog dijela gozbe vjerojatno odgovarala kakva šetnja ili pola sata drijemanja, odmah se krenulo s drugim slijedom, u kome su jela postajala postupno sve teža.

Najprije je poslužen pečeni iverak uz kremasti umak od koromača, inčuna i prženih bobica, zatim gulaš od odojka, kuhan satima u crvenom vinu te zgusnut odojkovom krvlju, lukom i slaninom, te terina od divljeg zeca s ušećerenim šljivama i kuhana jegulja s vrhovima pilećih krilca i kokotovim testisima u umaku od maslaca sa svježim estragonom. Potom su stigla glazirana prsa jarebice, gusti umak od jaja kuhanih u Chimay ale pivu te mille-feuille lisnato tijesto sa sardinama i porilukom.

U 'poluvremenu' gozbe, iako je gostima savjetovan odmor u salonu uz grickanje raviola i lisnatog tijesta punjenog srcima mladih goluba, mnogi od uzvanika radije su prošetali vrtom u kojem je Meneau uzgajao začinsko bilje za potrebe svoga restorana.

Treći slijed nabrajao je jača jela s repertoara velikih chefova iz povijesti francuske kuhinje i poznatih gurmana. Iz Massailotove zbirke recepata poslužen je 'lakši' gulaš od telećih prsa u pireu od šunke te kamenice u lisnatim tijestom obloženoj zdjeli te 'ne tako lagani' gratinirani goveđi obrazi. Potom je došao na red La Varenneov forte – otkošteni sivi golub, nadjeven vlastitom jetrom, telećom brizlom i lučicama te pečen na ražnju. Iz zbirke princa Dombesa priređene su divlje patke s crnim maslinama, narančinom koricom te 'grmovima' riječnih rakova s režnjevima gusje jetre sa žara, zatim terina od vrhova telećih ušiju i zec u telećem mjehuru kuhan u portu sa hrustavo pohanim šparogama, biskvitom od suhog voća i krastavcima pirjanim u crvenom vinu.

Spiralice slatke repe u slatkom vinu, rotkvice u vinskom octu, topla salata s bademima, krema od prženih pistacija, pečeni tučeni bjelanjci, makaroni i čokoladne cigarete najavili su smanjenje intenziteta, ali i čitavu paletu deserata koji su posluženi u salonu - rozeta od bademova mlijeka s bademima, svježi sir sa želeom od dunje, riža umotana u slatki bjelanjak aromatiziran limunovom koricom, veliki prstenasti kolač, savarin flambiran starim kubanskim rumom i poslužen uz džem od ananasa, razne vrste sladoleda i 'toranj od najrazličitijeg voća u najrazličitijim verzijama'.

Uz sve su služena pomno odabrana vina, ukupno njih trinaest, koja su uključivala i takve čuvene boce poput Chablis Les Clos, Montrachet 1989, Volnay-Champans 1969, Château Latour 1989 i Côte Rôtie.

Bilo je 11 navečer i isto toliko sati od početka 'ručka', gozbe koja je prošetala kroz gotovo dva stoljeća povijesti francuske kuhinje i gosti su mogli još samo uživati u dižestivima i cigarama. Chef Marc Meneau, njegova supruga Françoise i 39-eročlana kuhinjska ekipa, koja je sve ovo omogućila, napokon su mogli odahnuti.

Nakon ovakve gozbe, filozofija i najstrastvenijeg jelca vrlo je jednostavna. Baš kao što je, nakon jedne obilne gozbe kod baruna Holbacha rekao veliki mislilac Diderot: 'Nakon ovoga, čovjek treba malo prošetati i probavljati, ako je to uopće moguće'.