Kad se spomene Hirošima, grad na zapadnom kraju glavnog japanskog otoka Honshu, neizbježno je pomisliti na nuklearnu bombu koja ga je uništila 1945, na koncu Drugog svjetskog rata. No, to ipak nije bio i konac Hirošime, jer je glavni grad regije Chugoku učinio čudo i oporavio se od tragedije te je sada dom milijuna ljudi.
Usprkos prvoj asocijaciji, suvremena Hirošima poznata je po mnogim drugim stvarima, atrakcijama koje danas privlače brojne posjetitelje - Memorijalni park mira, Kupola Hirošima (jedna od svega nekoliko zgrada koje su preživjele bombu), Vrt Shukkeien (sasvim nova razina japanske tradicije bonsaija), tvornica i muzej Mazde, dvorac Hirošima, svetište Itsukushima, Muzej umjetnosti i – okonomiyaki.
vezane vijesti
Sve je jasno osim ovog posljednjeg? Vjerojatno. Okonomiyaki je lokalna delicija, toliko važna gradu da joj je posvetio jednu čitavu četvrt – Okonomimura. Blizu istočne strane ulice Hondori, 'Selo Okonomiyaki', kako ga još nazivaju, dom je skupini restorana koji se fokusiraju na jedno jelo - naravno, okonomiyaki, vrst slane palačinke koja sadržava sastojke koji se dodaju u tijesto prije nego što se palačinka ispeče. Tipični sastojci uključuju kupus i svinjetinu, a uz jelo se poslužuje i poseban umak.
Okonomiyaki se često opisuje i kao 'palačinka s kupusom', ali taj opis mnogi drže neprimjerenim. Zapravo se radi o jelu vrlo bogata okusa, pečenom na roštilju, s nasjeckanim kupusom koji predstavlja temelj za upijanje raznih umaka i preljeva. Osim toga, okonomiyaki je i iznimno prilagodljiv, pa ga neki opisuju i kao 'što god volite pečeno na žaru'.
Podrijetlo okonomiyakija seže u godine nakon Drugog svjetskog rata, kada je bio vrlo tražena jeftina hrana. Odmah nakon tragedije u Hirošimi ljudi su isprva mogli jesti samo jednostavnu hranu s malo sastojaka, rabeći brašno poslano kao pomoć iz SAD-a - jela kao što je issen-yoshoku, koji je bio nešto poput prototipa okonomiyakiju. S vremenom su dodane klice kupusa i graha, a na koncu i rezanci, jaja i meso, kao i prepoznatljivi okusi poput mladog luka, katsuobushija (sušene pahuljice bonito tune) i Worcestershire umaka, pa je tako rođen okonomiyaki u stilu Hirošime.
Danas se okonomiyaki najčešće priprema na dugačkoj vrućoj ploči koja se proteže duž pulta za kojim sjede gosti i promatraju kako se jelo priprema. Prema konceptu, taj je način sličan teppanyaki (vrući stol) restoranima. Veći lokali također mogu imati male stolove s osobnim roštiljem na njima. Svaki gost dobiva lopaticu, zapravo nešto poput špahtla, za rezanje okonomiyakija na komade, a tu je i asortiman umaka i začina koje mogu rabiti prema vlastitu ukusu.
Drži se da jelo zapravo potječe iz Osake, gdje se svi sastojci miješaju i peku na roštilju, a bez rezanaca. Napravljenoj od tijesta izlivenog na vruću ploču, toj verziji okonomiyakija prikladan je opis 'američke palačinke s kupusom' (američke zbog karakteristične debljine palačinke). No u Hirošimi, gdje je to jelo možda još i omiljenije, riječ je o nečem sasvim drugom. Metoda spravljanja okonomiyakija u tome gradu skreće više u domenu francuskih palačinki, jer postoje različiti gornji i donji slojevi puni nadjeva. Naime, svaki se sastojak peče sloj po sloj, a rezanci se stavljaju kao jedan od slojeva. Gosti mogu birati između soba i udon rezanaca, a velika većina bira prve.
Četvrt ili 'Selo Okonomiyaki' ponekad se opisuje kao okonomiyaki zabavni park, a njegovo središnje mjesto zauzima Okonomimura, trokatni food hall s dvadesetak restorana raspoređenih po katovima. Glavna privlačnost tolikog broja lokala koji poslužuju isto jelo je u tome što svi poslužuju vlastite, originalne varijacije. Unutar Okonomimure svaki je lokal postavljen na više-manje isti način, s pultom u obliku slova 'L', ispred ploče na kojoj se priprema okonomiyaki. Taj raspored daje dojam gotovo kazališne izvedbe, dok gladni gosti promatraju kuhare čekajući na svoju hranu. U međuvremenu, zvukovi i mirisi njegove pripreme ispunjavaju zrak, dok majstori okonomiyakija izvode svoju čaroliju.
