Jeste li ikada promatrali pasionirane igrače bridža kako satima igraju bez osmijeha, bez obzira na to kartaju li ozbiljnim ulozima ili samo zbog druženja?
'Oni žele dobiti zbog samog osjećaja pobjede, iako to u njima nužno ne izaziva pozitivne emocije', opisuje Martin Seligman, profesor psihologije na Sveučilištu u Pennsylvaniji.

'Oni su poput menadžera hedge-fondova koji samo žele akumulirati novac i igrati zbog same igre. Promatrajući ljubitelje bridža, shvatio sam da je postignuće najvažnija ljudska potreba', izjavio je za New York Times.

Tako mit o sreći kao našem krajnjem cilju ruši upravo čovjek koji je prije deset godina knjigom 'Autentična sreća' utemeljio pokret pozitivne psihologije po kojem je sreća krajnji cilj. Martin Seligman danas žali zbog naslova i vidi ozbiljne limite svog koncepta. Propituje, primjerice, zašto parovi imaju djecu iako istraživanja pokazuju da su parovi bez djece sretniji? Zašto milijarderi očajnički žele još novca kad ne postoji više ništa na što bi ga mogli potrošiti? I zašto neki ljudi bez veselja igraju bridž i spremni su čak i varati da dobiju partiju?

Dobrobit, kako je definira Seligman, nije osjećaj sreće, nego kombinacija pozitivnih emocija, angažmana u svakodnevnom životu, kvaliteta odnosa, smisao života i, kao najvažnije, osjećaj da ste nešto postigli. Ključ je, tvrdi Seligman, u detektiranju onoga što vam je važno, a sreću ne treba tražiti niti je cilj kojem treba stremiti.

Sreća, i to najčešće s odgodom, dolazi samo kao rezultat.