Čini se da čak ni smiraj pred oluju nije zapravo baš onoliko miran koliko se misli. Znanstvenici su otkrili da starije osobe prije i tijekom nevremena imaju značajne poteškoće s disanjem.

Dr. Anupam Jena i njegovi kolege sa Medicinske škole na Sveučilištu Harvard napravili su istraživanje koje pokazuje da starije osobe koje pate od astme i kronične opstruktivne plućne bolesti češće posjećuju ili zovu hitnu pomoć prije i tijekom olujnog nevremena. Znanstvenici su svoje istraživanje objavili u časopisu JAMA Internal Medicine.

U istraživanju su sudjelovale osobe starije od 64 godine, no rezultati upućuju kako i mlađe osobe koje pate od dišnih bolesti mogu imati problema tijekom nevremena.

Najveći broj posjeta hitnoj pomoći događa se dan prije olujnog nevremena, a nakon što oluja prođe posjeti opadnu na svoj uobičajen broj.

U pitanju je fenomen poznat kao 'olujna astma'. Prvi je put zabilježena 1983. u Birminghamu u Engleskoj, a zatim 1987. u Melbourneu u Australiji. Oluje su se tad dogodile tijekom razdoblja visoke količine peludi u zraku.

Val 'olujne astme' ponovio se 2016. u Melbourneu tijekom kojeg je preminulo osmoro ljudi, a oko 8000 osoba primljeno je u hitnu pomoć. Nije do kraja jasno zašto se to događa s obzirom da kiša uglavnom ispere pelud iz zraka. Dodatno je zbunjujuće i to što je pelud koji je tad bio u zraku prevelik da bi se lako udahnuo zbog čega se uglavnom zadržavao u sinusima umjesto da nastavi prema plućima.

Znanstvenici pretpostavljaju da hladan zrak nosi pelud i plijesan u oblake gdje vlaga i elektricitet otvaraju spore što ih pretvara u sitne čestice koje zbog veličine ne ostaju u sinusima, već završavaju u plućima. No, dodatni problem je to što pelud ne leti prije oluje, a najveći broj posjeta hitnoj pomoći događaju se baš tad.