Kako je grad bio malo njemački, malo francuski, pokupio je za posjetitelja najbolje osobine od jednih i drugih. Ulazeći automobilom u grad putnik uživa u germanski preciznim putokazima koji ga vode do cilja u bilo kojem dijelu Strasbourga. No kod parkiranja, najveće muke u svakom modernom gradu, na scenu stupa francuska ležernost. Pronašavši mjesto za parkiranje nedaleko od centra pogledali smo na parkirne kartice zataknute iza vjetrobrana parkiranih automobila. Priličan broj je pokazivao da im je vrijeme parkiranja debelo isteklo, no pod brisačima nije bilo kazne. Parkirali smo s olakšanjem jer nećemo morati trčati natrag premještati automobil ili ubacivati kovanice za produženje parkiranja. Iako smo ostali koji sat duže na parkiralištu, pri povratku nas nije zatekla kazna. Živjela ležernost francuske administracije!

Posjetitelj koji očekuje nešto od dosadne monumentalne političke arhitekture odmah će biti razočaran. Ulicama odjekuje zvuk harmonike i riječi ležerne francuske šansone. I ljudi koji dokono, uz čašu vina, upijaju zrake sunca daju prizoru francuski štih. Starijim stanovnicima grada posjetitelj se može obratiti bilo na francuskom bilo na njemačkom. No mlađi stanovnici grada uglavnom govore francuski i, naravno, engleski. Istina, francusku varijantu engleskog koja je ponekad prilično nerazumljiva.

Najpoznatija građevina u Strasbourgu gotička je katedrala Naše Gospe s jednim tornjem. Toranj je samo jedan jer se investitor malo 'zaletio', pa je nakon izgradnje katedrale i dovršetka prvog tornja ponestalo novca za drugi. Samo jedan toranj danas je prepoznatljivo obilježje katedrale. Sličan je slučaj razilaženja želja i mogućnosti i u Parizu koji je prepoznatljiv po crkvi Notre Dame koja nema nijedan dovršeni toranj. Katedrala je s visinom tornja od 142 metra od sredine 17. pa do polovice 19. stoljeća bila najviša građevina na svijetu. Najviša crkva bila je sve do 1880. kada je izgubila taj primat. Danas je četvrta crkva po visini u svijetu. Puno ime katedrale je Notre Dame de Strasbourg. Smještena je u samom centru grada, no kako su ulice u centru prilično uske, katedrala se gotovo ne vidi sve dok se ne dođe pred nju i kad se njen jedini toranj propne u nebo. Prizor je to koji podsjeća na neboder u New Yorku koji se može vidjeti u punoj visini tek uz dosta akrobatskog savijanja vrata unazad. Gradnja je započela 1015. godine i današnji oblik je poprimila 1439. Iako je katedrala izuzetno visoka i impozantna, trg na kojem se nalazi ljudskih je mjera.

I sam Strasbourg je izgrađen po mjeri čovjeka. Glavno prijevozno sredstvo je bicikl. Za nas koji dolazimo iz Zagreba gdje su biciklisti rijetkost kretanje ulicama je malo složenije s obzirom da treba obratiti pozornost i na bicikliste. Iako biciklisti ne jure ulicama, oprez nije naodmet. U centru grada mnoštvo je odličnih malih restorana koji ne odišu skupoćom već kvalitetnom hranom. Neki restorani su 'francuski', a neki 'njemački'. Naravno, osim odličnih vina, posebno bijelih rajnskih, u restoranima se nude i vrhunska piva iz lokalnih pivovara koje održavaju stoljetnu tradiciju njemačkog pivarstva. Posjetitelja cijelo vrijeme ugodno iznenađuje činjenica kako je Strasbourg u sebi zadržao najbolje od obiju kultura te kako Francuska, u kojoj se danas nalazi, nije ni pokušala izbrisati tragove njegove njemačke prošlosti.Strasbourg svakako vrijedi posjetiti. Nije loše na posljednjem dijelu puta skrenuti s autoputa i voziti lokalnim cestama kroz slikovita mala mjesta u kojima, što se tiče arhitekture, vrijeme kao da stalo prije tristotinjak godina. No, samo u pogledu arhitekture, jer su lokalne ceste pravi užitak za vožnju, bez rupetina kakve su uobičajene na tzv. alternativnim pravcima kroz Hrvatsku. Vrijedi ručati u lokalnim gostionicama jer je hrana odlična, naravno, njemačko-francuska, a atmosfera u njima je vesela. Time će put trajati nešto duže, no bez ikakve sumnje vrijedi se uputiti u malo istraživanje doline rijeke Rajne.

Zašto Strasbourg?

Francuska i Njemačka ključne zemlje su koje su osnovale današnju Europsku uniju. Bez mira između Francuske i Njemačke nema mira ni u Europi. Strasbourg je izabran kao sjedište parlamenta Europske unije kao simbol novog doba. Grad zbog kojeg su te dvije zemlje ratovale danas je grad koji ih spaja. U Strasbourgu je smješteno i Vijeće Europe, Europski sud za ljudska prava te druge europske institucije. Iako su u gradu smještene brojne institucije Europske unije, grad se nije 'birokratizirao'. Prisutnost brojnih činovnika gotovo je nevidljiva.

Smješten je na bivšoj granici Francuske i Njemačke u dolini rijeke Rajne. Granica u fizičkom obliku više ne postoji pa mnogi Nijemci rade u Strasbourgu, kao i Francuzi u Njemačkoj. Strasbourg je ujedno i druga luka po veličini na rijeci Rajni. Posljednjih desetljeća grad je most između dviju kultura. To je bio i jedan od važnih razloga da ga 1988. UNESCO proglasi svjetskom kulturnom baštinom. Bio je to prvi slučaj da je cijeli jedan grad dospio pod okrilje UNESCO-a.

Mediji i ljudi

Strasbourg je sjedište francusko-njemačke televizijske postaje Arte. Radi se o javnoj televiziji koja u svom programu nema komercijalne emisije poput 'Big Brothera' i sličnih. Arte prvenstveno prikazuje programe iz kulture, dokumentarne filmove i slično, ali nije namijenjen samo za francuske ili njemačke emisije. Tako se zanimljivi hrvatski nekomercijalni projekti prije mogu vidjeti na Arteu nego na HRT-u, hrvatskoj javnoj televiziji koja se uglavnom bavi komercijalnim kič programima. Arte je jedna od najvažnijih medijskih institucija koja daje prostor umjetničkim projektima, posebno iz tranzicijskih zemalja istočne Europe.

Brojni značajni ljudi živjeli su i radili u Strasbourgu i ostavili trag u povijesti i kulturi grada. Lista slavnih ličnosti je duga, od Johannesa Gutenberga, tvorca metalnih pokretnih slova, slavnog francuskog ilustratora Paula Gustavea Doréa, najvećeg umjetnika pantomime dvadesetog stoljeća Marcela Marceau, pa sve do danas najslavnijeg - planetarno poznatog trenera nogometnog kluba Arsenala Arsenea Wengera.

Mala Francuska i Tržnica svinja

Trg Marché aux Cochons već odavno nije trg na kojem se prodaju svinje, što je značenje francuskog naziva trga, no vrijedi ga vidjeti jer je riječ o vrhunskom primjeru srednjevjekovnog trga. Jednako je zanimljiva četvrt Mala Francuska koju su izgradili stari majstori. Tko se ikada uputio u avanturu adaptacije stana ili gradnje kuće, s divljenjem će promatrati djela starih majstora. Ne da drže vodu dok majstori ne odu, već više od četiri stotine godina. Korištenje drveta pri rješavanju konstrukcije kuća vrijedno je razgledavanja. Čovjek nešto i nauči. Da li su ondašnji majstori trusili velike količine piva dok su radili, kao što to čine današnji, nije poznato, no iskustvo kaže kako simbioza građevinarstva i obilnog ispijanja piva najčešće daje skromne rezultate.

Centar Strasbourga ogledalo je njegove prošlosti: gotika, srednjoeuropska renesansa prisutna je na njegovim pročeljima. Na svakom koraku vidljivo je kako je Strasbourg duboko prožet njemačkom kulturom. Obilazeći ulice grada jasno je vidljiva njegova povijest i dva najvažnija utjecaja, njemački i francuski. Time je Strasbourg posebnost kakva se rijetko može pronaći u Europi. Grad koji je i francuski i njemački, a jedna od ljepših četvrti grada, nedaleko od rijeke, zove se upravo Petite-France (Mala Francuska). Petite-France jako podsjeća na Amsterdam, s kućama izgrađenima uz kanale po kojima se ljudi vozikaju u čamcima. No, za razliku od Amsterdama, ovdje se ne zatiču turisti koji u dimu marihuane meditiraju sjedeći uz vodu koja tiho teče. Naprotiv, francusko je zakonodavstvo iznenađuje strogo čak i kad je riječ o konzumiranju alkaloida te biljke. Nekoliko koraka dalje i ulazi se u dio grada koji posjetitelja, svojom arhitekturom, vraća u srednjovjekovnu Njemačku.

Plesna histerija

Građani Strasbourga imaju jedno posebno mjesto u povijesti, ali ne lijepih umjetnosti, već bizarnih boleština. U lipnju 1518. stanovnike je obuzela čudna manija plesanja. Njih gotovo pet stotina bez ikakvog povoda započelo je bjesomučno plesati u središtu grada. Sve je započelo kad je jedna žena, gospođa Troffea, započela bez ikakvog povoda plesati na ulici. Uskoro su joj se pridružili i drugi. Plesali su bez prestanka tjednima sve do smrti. Neki su umrli od srčanih udara, a neki od totalne iscrpljenosti. Što je točan uzroka te plesne manije, nije poznato, iako postoje brojni dokumenti o tom događaju. Većina stručnjaka smatra kako je riječ o bizarnoj manifestaciji masovne histerije. U to je doba srednjovjekovnom Europom haralo mnoštvo bolesti od kuge pa do sifilisa koji je, kao nova bolest, stigao s Kolumbovim mornarima iz Amerike. Razni oblici masovne histerije bilo na vjerskoj ili nekoj drugoj osnovi bili su stoga uobičajena pojava, np masovna histerija u vidu plesa do smrti jedinstven je zabilježeni slučaj.

Na što paziti na njemačkim autoputovima

Od Zagreba do Strasbourga 932 su kilometra. Za dva sportski raspoložena vozača ta udaljenost ne predstavlja problem. Posebno stoga što veći dio puta vodi kroz Njemačku u kojoj još uvijek nema ograničenja brzine. No zato ima gužvi oko gradova. Najjednostavniji pravac je Zagreb – Ljubljana – Salzburg – München – Stuttgart - Karlsruhe – Strasbourg. Iako kroz Njemačku nema radara, valja obratiti pažnju na preporučenu brzinu na displejima iznad autoputa i pridržavati se preporučene brzine jer su one uvijek s razlogom.

Najvažnija njemačka riječ koju se susreće na autoputovima na displejima je 'Stau', što je najjednostavnije prevesti kao 'kolona na autoputu'. Vrludanje iz trake u traku nema puno smisla jer se kolone uvijek kreću, a kad stoje onda to nije bez razloga. Vožnja po zaustavnoj traci je teški prekršaj koji nikad ne prolazi nekažnjeno. Njemački vozači će takvog vozača odmah prijaviti policiji. Lako se može dogoditi da takvog vozača, kad kolona prestane, dvadesetak kilometara dalje policije sačeka i kazni. Zaustavna traka je namijenjena policijskim i vozilima hitne pomoći, a ne za obilazak kolone kao što je uobičajeno u Hrvatskoj.