Ugledni hrvatski znanstvenik objašnjava kako bi stvari mogle pogoršati kad bi virus neočekivano mutirao i proširio se među velikim brojem zaraženih.

Ipak, to nije sasvim nemoguće, ali srećom za sve nas, nije ni previše vjerojatno. Virus će se nastojati prilagoditi svojim novim domaćinima, a ne ih ubijati, jer to mu nije u interesu, objašnjava prof. dr. sc. Igor Rudan na svojoj Facebook u tekstovima pod nazivom 'Karantena Wuhan' u nekoliko iscrpnih nastavaka.

'Kada o virusima razmišljamo isključivo iz naše vlastite perspektive, tj. antropocentrički, mi ih se bojimo. Kako i ne bismo? Radi se o nevidljivom neprijatelju, koji nam može ući u stanice i hakirati naš genom. Naš vlastiti imunološki odgovor na njegovu podlu invaziju može ubiti nas same, iako smo inače relativno mladi i zdravi. Međutim, zadnje što virus želi jest učiniti nam neku veliku štetu. Dapače, čim nauči kako skočiti na neku novu vrstu i širiti se u njoj, on nastavlja mutirati, nadajući se da će time domaćinima činiti što manju štetu, ostati neprimijećen, te čitavu tu novu vrstu koristiti dugoročno kao svoj novi rezervoar', piše akademik Rudan u jednom od svojih nastavaka dodajući kako virusi vole svoje rezervoare.

Ključno je, dakle, u prvom koraku, bilo da koronavirus, preživljavajući u šišmišima, mutira tako da se može privezati na neki receptor negdje na površini neke ljudske stanice.

'Većina virusa ne može učiniti ništa takvo, ali ovaj je, eto, nekako uspio - Zato svaki virus koji napada ljude ima tzv. tropizam, ovisno na koju se vrstu stanica uspije vezati. Virusi hepatitisa vezuju se samo za površinu stanice jetre, a virusi poliomijelitisa - dječje paralize - samo za motorne neurone koji prenose impuls za pokretanje udova. Virusi prehlade napadaju sluznicu nosa, a ovaj koronavirus, čini se, prilagodio se stanicama pluća i tamo izaziva gadnu novu vrstu upale. - Na nju nitko od nas ljudi do sada još nije bio u prilici steći imunost pa smo mu, u nedostatku cjepiva, svi podložni', objašnjava znanstvenik u jednoj od svojih objava.