'Kako si mogao sjesti na kapetanovo mjesto u caffeu?' dobacila mi je bike frendica s Korčule. Pa gdje sam drugdje mogao, pomislih. U samo par dana boravka u Korčuli, naučio sam tri stvari:

Prvo, moram paziti da ne sjednem na kapetanovo omiljeno sidrište, drugo, s poštovanjem se moram odnositi prema mačkama. I treće: ako se kupam na omiljenoj gradskoj plaži, bolje da sam 'poseban tip', pristojno rečeno. Prevedeno na korčulanski - malo munjen. I, naravno, ako želim ručati u restoranu Adio Mare, mjesto moram rezervirati mjesec dana unaprijed. No na stranu otočne pošalice, nije lako ovdje kad prođu sve sezone. Pogotovo ako si bez bicikla. To nikako ne bih preporučio.

Najbolja zabava je u Servantesu, uz gitaru i Vandu i Marina. Samo morate šutjeti i slušati. Piti i puno pljeskati. The Borderlines je poseban duo i vrlo neobična jazz kombinacija vrsnih muzičara na gitari koji znaju napraviti party - i to ozbiljan. Nakon korčulanske noći, sljedećeg dana uspeo sam se na kulu Zakarjan. Iako se radi o par stepenica, nije lako gore doći i provući se kroz otvore i magične tajne kule. Ali isplati se jer pogled seže dalje od mojih bike ruta. Na vrhu kule otvara se prekrasna vizura prema moru i Pelješcu. Uz dobro društvo i piće, provod je zagarantiran.

Korčula je prepuna biciklista, hodača i njihovih vodiča. Sada je to vrijeme, idealno za aktivni odmor. Mještani su pomalo umorni od dobre sezone, no svi se trude biti na usluzi. Vodičkinja Slađana tu je sa svojim frankofoncima, danima hodaju po otocima. Mirela, vlasnica poznate riječke agencije Promotiv koja je specijalizirana baš za cikloturistička putovanja po Hrvatskoj, vodi bicikliste. Razmjenjujemo iskustva i kontakte, širimo dobre vibre s biciklom i bez njega. Srećemo i Marijanu, gazdaricu čiji sam gost, još jednu poznatu zagrebačku korčulanku.

Marijana je povjesničarka umjetnosti i turistički vodič za Dubrovačko-neretvansku županiju. Voli putovanja, zaljubljenica je u fotografiju i voli dijeliti znanja i iskustva. Ta vedra i vesela dama nudi barokni apartman u tihom dijelu Korčule; kamene skale i tipičan otočki štih kuda se god okreneš. Od srca oduševljeno preporučujem.  

Kuda na dva kotača po Korčuli? Do Lumbarde ili Račišća može se odvoziti lijepa tura po laganoj i sada vrlo slabo  prometnoj cesti. Do Račišća zaista ćete se osjećati mirno kao more poslije juga. Nešto malo življe bit će po cesti i plaži otvorenog mora u Lumbardi. Sveukupno četrdesetak kilometara, vožnja i pol. Tko želi malo uspona i više makadama te skrivenih plaža, ali i konoba i još ponekih iznenađenja, moja preporuka je ruta prema Podstrani i Žrnovu. Dio puta vodi  po glavnoj otočnoj cesti za Velu Luku. Na prvom skretanju treba skrenuti lijevo, gdje je putokaz samo za izletnike. Već nakon pola sata vožnje radim prvu stanku. Kako proći tuda, a ne posjetiti Pavla Šaina i njegovu kuću-muzej?

Turska kugla odmah mi je upala u oči. Samo je ona stigla do Korčule, ali ne i Turci koji su pokušali pokoriti otok. Iako su svi bili izvan grada zbog slavlja Vele Gospe, od svećenstva do puka, došla je nevera koja je potopila Turke kod Badije. I tako Turci nisu nikada došli do Korčule.

Etnomuzej prepun je starina i priča iz povijesti i života Korčule. Pavao nam pokazuje bunar u koji stane 9000 litara vode, dječju hodalicu staru stotinjak godina, mijeh od kozje kože koja se koristila za transport vina i ulja... Susrećem Slađanu i njenu ekipu hodača. Pratim ih na biciklu, ali svojom rutom. Sljedeća je destinacija selo Smrč, konoba Šimunovo i, naravno, pješčana plaža s pogledom u beskraj otvorena mora. Kada su samo Lastovo i Sušac ispred vas, sve izgleda stvarno i nestvarno.

Biciklom sam začas stigao u Šimunovo. Tu me dočekao Marin Curać, mladi agronom koji vodi obiteljsku konobu. Kušam delicije koje su uzgojene baš tu, na južnoj strani Korčule. Uz obilje povrća za predjelo, jedem smokve i šipak koji je ove godine doslovce pucao na suncu. Mala peciva s roštilja baš su bila specijalitet. Nakon obilnih porcija i finog pečenja uz vino, slijede i fritule. Sada znate, kad ste na Korčuli, kamo na dobru hranu uz fascinantan pogled.

Iako nema bike oznaka, na ovom izletu treba slijediti putokaze za Postranu, Žrnovo, Smrč i Šimunovo. Malo makadama, malo asfalta, nešto uspona. Ali vrijedi jer dolazak na drugi kraj otoka i vidici prema Pelješcu, Mljetu, Glavatu i Lastovu - čarobni su. Tridestak kilometara brdske vožnje biti će taman za cjelodnevni bike izlet. Uz kupanje, ova povijesna i gastro tura baš je fora. Još kada shvatite da se vozite po Napoleonovim cestama koje su izgrađene pod komandom maršala Marmonta, ruta postaje mističnija. Dok su Venecijanci samo gradili luke, Napoleon je gradio ceste po našim otocima. Ima ih svugdje i uglavnom su sačuvane trase, ponegdje i u izvornom obliku. Kada njima putuješ, znaš da ideš po nepristupačnim gorskim predjelima s kojih se pružaju atraktivne vizure i dobiva potpuno novi doživljaj prostora.

Zapravo se jako dobro provodim na bike izletima. Odmah nakon bicikliranja požurio sam u Servantes. To omiljeno okupljalište dio je putovanja i cikloturizma. I mi biciklisti ljudi smo 'malo munjeni', kao oni s korčulanske plaže. Ipak, da se poslužim riječima one male Ive plave - 'moram poć' doma... ' Zašto baš večeras, sutra me više nema ni u Korčuli ni na plaži... Do sljedeće bike avanture koja na Korčuli očito ima magične dodatke.