'Idemo, idemo', naučili su na hrvatskom reći naši gosti biciklisti iz Hong Konga. Znali su da uz taj povik krećemo na pedaliranje. Ni kiša prvih dana nije im pokvarila raspoloženje i želju da upoznaju Hrvatsku na biciklu. Pod motom 'biciklirajmo i učimo', simpatična grupa Kineza tako se našla u srcu naše zemlje.

Vozeći od Zagreba do Dubrovnika u kockastim dresovima, bili su pozdravljeni i lijepo dočekani gdje god su došli. U Podubači na Pelješcu zamaskirane bicikliste na čašu Dingača pozvala je obitelj Farčić. Zanimalo ih je zašto prekrivaju lica i otvorene dijelove tijela.

Odgovor je - tako se štite od sunca, koje doista kod nas u proljeće i ranu jesen zna biti jako. No domaćini Viktor i Ivan nisu se dali smesti nenadanim gostima. Ispričali su im vrlo zanimljivu vinsku priču o plavcu malom te ponosno pokazali podrum, konobu i vinograd u kojem nastaje čuveno pelješko vino. Gosti iz Hong Konga svojim veselim licima osvajali su domaćine, posebno svojom druželjubivošću i razigranošću.

Od Zagreba do mora nije bilo lako doći na biciklu. Prije toga trebalo je proći cijelu Liku. Uspeti se na Velebit i prijevoj Mali Alan po staroj Majstorskoj cesti. Gdje su nas dočekale i iznenadile prve sunčeve zrake i toplina. Evo, na Velebitu je i to moguće. Serpentine s južne strane zasjale su kao da su nacrtane, a ne stvarne. Bilo je divota spuštati se prema Obrovcu kao i prije sto godina, samo što su kočije zamijenili biciklisti. A uz nekadašnji granični kamen Austrougarske i Venecije, osvanulo je moderno odmorište za cikloturiste. Prolazimo kraj čuvenih Tulovih greda koje su poslužile kao kulisa u mnogim western filmovima, a danas su turistima koji tuda prolaze neizostavni foto-motiv i uspomena na Hrvatsku. Svojim kockastim dresovima dali su poseban štih ovom krškom fenomenu i našoj ruti do juga Hrvatske.

Domaćin u selu Goriš u NP Krka bio nam je Škiljo, kako ga od milja ovdje svi zovu, a tako i mi. Škiljo je vlasnik zadnje kuće u selu koji budno pazi na prirodne ljepote Miljevačkog platoa i parka. S veseljem nam je pokazao skrivenu tajnu jezero Torak. Vidikovac se ovih dana uređuje. Klupe i pješčane staze zaista su idilično i sa stilom napravljene. Vidikovac na jezero je nova ponuda parka koju simbolički prvi otvaramo. Uskoro silazimo s bicikla iz opreza jer cesta koja se spušta u kanjon Čikole je vrlo strma i  puna kamenja.

No ono što slijedi vrijedi truda. Usput u Drinovcima čujemo od mještana da će se urediti niz novih biciklističke staza i cesta, tako da će se moći voziti i upoznati na dva kotača i druge ljepote NP Krka. Prije svega, preostalih pet slapova osim najpoznatijih Roškog slapa i Skradinskog buka. Ali i kanjon rijeke Čikole koji je pun starih srednjovjekovnih utvrda. Na Roškom slapu dočekuju nas s veseljem djelatnici Nacionalnog parka Krka. Raduju ih biciklisti jer istražuju i druge dijelove parka te na biciklima mogu obići i vidjeti ono što drugim posjetiteljima nije dostupno. Biciklisti se uklapaju u ideju da turisti više posjećuju cijeli park, a ne samo razvikani Skradinski buk koji je pretrpan posjetiteljima.

Putujući od Plitvica do Dubrovnika, svake noći spavali smo u drugom mjestu. Svakodnevno smo, pored bicikliranja, razgledavali dalmatinske gradove Zadar, Šibenik, Split...  Azijske suputnike oduševile su naše bijele pješčane plaže, a veselo je bilo na Makarskoj rivijeri gdje su nam priredili doček uz šampanjac.

Kako nisu navikli na makadam, posebno naš krševiti, bilo je i manjih padova, na sreću bez posljedica, a posebno su im zanimljivi bili naše nisko raslinje i trnje. Gostili su se putem grožđem i smokvama. Kanal i šetnica Sv. Ante također su bili atrakcija jer su do centra Šibenika stigli na biciklima. U malostonskom zaljevu bili smo na degustaciji kamenica, a u Konavlima smo uživali u prekrasnoj biciklističkoj vožnji od Cavtata do mjesta Ljuta. Strani turisti, pogotovo s kineskog tržišta, ne zaobilaze Dubrovnik jer prošetati Stradunom i obići zidine dio je turističkog rituala pri posjetu Hrvatskoj.