Kad je austrijski tenisač u prvom kolu posljednjeg Grand Slama sezone US Opena izgubio u tri seta i s tek pokojim ispaljenim metkom od Amerikanca Bena Sheltona, bio je to signal za odluku koja je bila uglavnom jasna još od početka sezone: umirovljenje, premda je kao tridesetogodišnjak mogao odigrati još mečeva. Na megdan 13. igraču svijeta izašao je kao 210., i ishod je teško mogao biti drukčiji.

Odigrat će Thiem još kao oproštajni turnir onaj koji će se u listopadu održati na domaćem mu terenu u Beču, no zapravo je bilo logično da karijeru završi tamo gdje je doživio svoje najzvjezdanije trenutke, četiri godine nakon što je u dramatičnih pet setova u finalu US Opena svladao Aleksandra Zvereva. Na neki način, unatoč porazu, ove je godine Thiem dobio nešto što mu je nedostajalo te 2020: pune tribine stadiona Artura Ashea, nasuprot gluhoj tišini gledališta ispražnjenog Covidom.

'Ovo je važan trenutak za mene, jer sam ovdje one čudne 2020. zabilježio svoj najveći uspjeh, kojeg sam doživio bez vas. Bio je to čudesni trenutak, ali istodobno i vrlo tužan. Zato sam super sretan što sam na ovom terenu mogao odigrati svoj posljednji US Open, i biti u prilici zahvaliti vam, i nadoknaditi sve ono što mi je nedostajalo prije četiri godine', rekao je nakon poraza u uobičajenom obraćanju publici, dok su se na ekranu vrtjeli najzanimljiviji trenuci njegovog puta do pobjede prije četiri godine.

Možda to i nije bio način koji je Thiem na svojim počecima zamišljao kao oproštaj, no unatoč tome što je kao tridesetogodišnjak mogao još puno toga pružiti godine borbe s ozljedom ručnog zgloba očito su mu pomogle da se na vrijeme pomiri s time da dalje više ne ide. U prvim izjavama pokazao je iznimnu mirnoću.

'Opraštam se relativno mlad zbog nesreće sa zglobom. No, doista sam sretan zbog svoje karijere. Nikad nisam očekivao da ću biti toliko uspješan, pa ne žalim ni za čim', rekao je u prvom intervjuu.

A sa svim što tenis pruža Thiem je upoznat od rođenja, skoro genetski. Otac Wolfgang i majka Karin teniski su treneri, istim sportom bavi se i njegov mlađi brat Moritz. Dominic je reket u ruke prvi put uzeo u šestoj godini, da bi ga tri godine kasnije pod svoje uzeo Günter Bresnik u čijoj akademiji u Bečkom Novom Mjestu je radio dječakov otac. Bresnik je glavni 'krivac' za snažni Dominicov jednoručni bekend, kojim je brzo počeo postizati solidne, ali ne i vrhunske uspjehe u mlađim kategorijama. Jedini istinski veliki turnir kojeg je osvojio kao junior bio je slavni Orange Bowl na Floridi, nakon čega se otisnuo u seniorske vode.

Thiem je i ranije znao iskazivati određeni nedostatak vjere u svoje mogućnosti. Kad je bio na vrhuncu, te 2020. rekao je medijima da mu je prvi put palo na pamet da bi mogao napraviti nešto veliko tek kad je prvi put došao do polufinala Roland Garrosa 2016. Pa i tada je smatrao da će mu uspjeh donijeti isključivo zemljani tereni. I činilo se da bi tako nekako moglo i biti, jer je do onog trijumfa u New Yorku nanizao dva finala Pariza i jedno na Australian Openu. Ipak, prava šansa došla je na američkom betonu, gdje se u godini pandemije nije trebao suočiti ni s jednim igračem 'velike trojke' - Roger Federer i Rafael Nadal nisu ni stigli u New York, a Novak Đoković je diskvalificiran nakon što je lopticom pogodio linijsku sutkinju.

Nakon toga svi su očekivali eksploziju, dosegao je 3. mjesto na ATP listi, ukupno skupivši 17 turnirskih pobjeda. Hvalili su ga zbog silovitih udaraca i forhendom i jednoručnim bekendom, superjakog servisa koji je dosezao više od 230 kilometara na sat i odvažnih izlazaka na mrežu. A onda se sve promijenilo, stigao je početak kraja.

Mnogo se pričalo o njegovoj ozljedi ručnog zgloba, i on sam je više puta govorio o tom problemu. Smatrao je da je lom zgloba koji mu se dogodio posljedica intenzivnih treninga kroz godine bavljenja tenisom, jer je to uvijek radio jakim intenzitetom. Zanimljivo, na određeni način je 'okrivio' najbolje igrače njegove ere - Federera, Nadala i Đokovića.

'Veliku ulogu odigrala je i činjenica da sam se trebao nadmetati s trojicom polubogova. Natjecati se protiv trojice najvećih svih vremena definitivno je pridonijelo', izjavio je tada za The Athletic.

S druge strane, poznat je kao igrač koji ima najbolji skor protiv 'velike trojice', 16 pobjeda i 18 poraza. Da bi došao do finala Melbournea, morao je pobijediti Nadala, a do finala Pariza svladao je Đokovića. Protiv Federera, pak, ima skor 5-2.

Kad se zna takva statistika, Thiem se sigurno u nekom trenutku zapitao što bi bilo s njegovom karijerom da je zadržao zdravlje i nakon Federerovog povlačenja i uz Nadalove probleme s ozljedama. No, s problemima sa zglobom i nakon oporavka došao je dramatični pad forme, čak i psihički problemi. Već 2022. više nije bio niti u prvih 300, punih 14 mjeseci je bio bez ijedne pobjede na Touru. Potom se nakratko vratio među najboljih 100, ali onda je sve opet krenulo nizbrdo, sve do ovogodišnjeg poniženja kad u Roland Garrosu nije niti prošao kvalifikacije. Sve je to daleko od zvjezdanih mu dana, kad je zaradio najveći dio od ukupno tridesetak milijuna dolara od turnirskih nagrada.

Trebalo je proći još nešto malo vremena dok Thiem posloži sve u glavi, i već u ožujku ove godine pomirio se s time da više nikad neće moći igrati na razini na kojoj je ne tako davno bio, i u svibnju je obznanio da upravo igra svoju posljednju sezonu. Inače, u mirovinu ga je kao posljednji trener ispratio Splićanin Mate Delić.

'Od trenutka kad sam odlučio sve je bilo u redu. Mogao sam se pripremiti za novo životno poglavlje. Uvijek sam uživao igrati na Touru, ali sam jednako uživao i biti kod kuće i imati koliko god je to moguće normalan život. Veselim se što dolazi doba takvog normalnog života, zbog toga odluka nije bila teška i sretan sam zbog nje', izjavio je tada, vrlo realistično i prizemljeno, najavljujući da će se posvetiti očuvanju okoliša, već sudjeluje u svojevrsnoj zadruzi za solarnu energiju i izdašni je donator brojnih ekoloških organizacija.

Ipak, nešto će mu nedostajati, kako je sam priznao u jednom intervjuu nakon poraza u New Yorku: osjećaj nakon pobjede u dobrom meču:

'Takvog osjećaja nema izvan tenisa, kao euforija. Otprilike kao da ste malo napušeni. Znam da više neću iskusiti taj osjećaj'.