Nakon što je "projurio" do polufinala sa četiri pobjede, Komar je nažalost, propustio obje prilike za osvajanje paraolimpijskog odličja.

Prvo je u jutarnjem dijelu programa izgubio u polufinalu od Britanca Stephena McGuirea sa 3-5, da bi i dvoboju za broncu izgubio i od Ukrajinca Kolinka.

Ukrajinac je bolje ušao u meč. Nakon prvog perioda igre u kojem svaki igrač ima po šest boći, Kolinko je poveo 3-0. Komar je u drugom dijelu smanjio na 3-2, Ukrajinac je poveo 4-2, a na koncu je završilo 4-3.

"Čovjek je odigrao elegantno, punat za punat, bio je bolji. Naravno da mi je žao, ali niti četvrto mjesto nije loše, stvarno sam uživao. Iako nisam mislio da ću izgubiti obje današnje borbe. Bilo je blizu jedno i drugo. Mogu biti zadovoljan jer sam na cijelom turniru odigrao dobre, frajerske utakmice. To je sport, treba naučiti slaviti, ali i gubiti. Idemo dalje, još nije gotovo, ispred mene su i parovi," kazao je 53-godišnji Puležan kojem je ovaj rezultat najveći uspjeh u karijeri nakon europskog zlata prošle godine.

Na posljednjim POI u Tokiju bio je prvi hrvatski predstavnik u ovom sportu ispavši u natjecanju po skupinama, a u Parizu je bio korak do odličja.

Komar od najranijeg djetinjstva boluje od mišićne distrofije i već je 32 godine u invalidskim kolicima. Međutim, to ga nije spriječilo da se bavi sportom. Već godinama je najbolji hrvatski igrač, a do sada je osvojio više od 100 medalja.

"Dobro smo se pripremili, dobro smo trenirali, imao sam fokus, ali tako je to," dodao je član BKOSIŽ Istrijana koji je najtrofejniji boćarski klub osoba s invaliditetom u Hrvatskoj.

Komar trenira oko pet sati dnevno, na treninzima zna izbaciti više od 500 boća, a vodi ga proslavljeni hrvatski boćar Valter Ivančić.

"Ovisi kakav je trening, ali svaki puta je to par stotina. Nažalost, nisam uspio u singlu, možda uspijem u parovima," kazao je Komar koji će igrati u paru zajedno s Anamariom Arambašić.

Boccia je paraolimpijski sport, koji je osmišljen početkom 80-ih kao sport kojim se mogu baviti isključivo osobe s najtežim lokomotornim oštećenjima, koje se za kretanje koriste invalidskim kolicima.

Na početku je to bio sport isključivo za osobe s cerebralnom paralizom, no od početka ovog stoljeća otvoren je i za ostale vrste invaliditeta.

Po pravilima slična je boćanju, igra se na ravnom terenu (najčešće na parketu ili tarafleksu) veličine 12,5×6 metara, a u igri se upotrebljavaju kožne loptice punjene plastičnim granulama, opsega između 262 i 278 milimetara i težine između 263 i 287 grama.

Jedan je od rijetkih paraolimpijskih sportova (i parasportova općenito) koji je ciljano osmišljen za osobe s invaliditetom.