Na Olimpijskim igrama u Tokiju odustala je od nadmetanja u pet od šest finala, a posljednje dvije godine provela je oporavljajući se od svojevrsnog psihičkog sloma, ali i zastupajući osobe sa sličnim problemima kroz koje je i ona prošla u svom životu i karijeri. Gimnastička legenda Simone Biles, jedna od najboljih svih vremena, sada se vratila na velika vrata
NOW Arena u predgrađu Chicaga ovaj je vikend postalo centar gimnastičkog svijeta, najviše baš zbog toga što se tamo na US CLassicu na sve četiri sprave ili discipline - parteru, gredi, dvovisinskom razboju i preskoku pojavila Simone Biles. Ovo je natjecanje iznimno važno, a Simone Biles bila je pet puta ukupna pobjednica. Riječ je o kvalifikacijama za prvenstvo SAD-a, prvi je to korak prema ulasku u olimpijsku reprezentaciju.
A Biles je taj korak napravila onako kako je to radila cijelu karijeru, pravi korak od sedam milja: letjela je, skakala, dominirala, pobijedila. I smiješila se kao da joj je golemi teret pao s ramena.
'Jesam li izgledala kao da se zabavljam? Hvala bogu', bila je njezina prva reakcija nakon natjecanja.
Najbolja američka gimnastičarka svih vremena vratila se na velika vrata. Nadmetala se u sve četiri discipline, a ukupni rezultat od 59.10 bodova bio je pet bodova viši od drugoplasirane Leanne Wong. Ne samo to: ta ocjena je - nakon 732 dana natjecateljske pauze - dva boda viša od one koju je skupila Brazilka Rebeca Andrade kad je 2022. postala svjetska prvakinja u višeboju. Po spravama, to je izgledalo ovako: preskok 15.400, dvovisinski razboj 14.000, greda 14.800, parter 14.900.
'Dobro se osjećam, i mentalno i fizički. Ima još stvari koje moram doraditi, ali za prvo natjecanje rekla bih da je bilo prilično dobro.', rekla je velikom broju okupljenih novinara koji su došli gledati samo nju. Očito, fraza 'prilično dobro' ima različita značenja za različite ljude.
Svi je žele vidjeti na Olimpijskim igrama u Parizu 2024.
Konkurencija koja želi u Pariz je strašna, kao i obično u američkoj gimnastici. Pogotovo što se na istom natjecanju nakon svojevrsne pauze pojavila još jedna legenda, Sunisa Lee, osvajačica zlatne medalje u višeboju u Tokiju koja je posljednje dvije godine svoje nastupe nakon bolesti ograničila na sveučilišna natjecanja. Lee je na kraju osvojila tek 29 mjesto, ali se nadmetala u samo dvije od četiriju disciplina, i u obje bila slabija od Biles.
Kad je danas 26-godišnja Simone Biles prije dvije godine objavila povlačenje nakon sloma u Tokiju, bila je to jedna od onih vijesti za kakve se obično kaže da su potresle svijet, u ovom slučaju gimnastički. Pogotovo što je taj potez značio puno više od natjecateljskog 'poremećaja', još je važniji bio kao poticaj za raspravu o osjetljivom pitanju - mentalnom zdravlju vrhunskih sportaša izloženih golemim iskušenjima i očekivanjima. U tome joj se pridružio veliki broj kolega, možda najpoznatiji među njima je plivački velikan Michael Phelps.
Sjećanje na Olimpijske igre u Tokiju
Prisjetimo se Tokija. Tamo je Simone propustila finala preskoka, partera i višeboja, prestravljena teškim vijcima koji mogu sasvim poremetiti svijest i orijentaciju gimnastičara i gimnastičarki u prostoru. Nakon toga je istupila i s timskog natjecanja, u dvorani se pojavila samo kao navijačica reprezentacije SAD-a koja je osvojila srebro (dobila ga je i ona). Potom je na gredi osvojila broncu, svoju sedmu olimpijsku medalju.
Zatvaranje Olimpijskih igara značilo je i njezin odlazak, bez obzira što je govorila o ostavljanju otvorenih vrata za Pariz 2024. Izjavila je tada da joj treba vremena kako bi 'probavila' sve kroz šta je prošla, jer u godinama od OI u Rio de Janeiru 2016., kad je senzacionalno osvojila četiri zlatne medalje, nije imala vremena za rekapitulaciju. Gospodarila je dvoranama, osvojivši ukupno 32 medalje na svjetskim prvenstvima i olimpijskim igrama.
'Život se odvija prebrzo', rekla je tada.
U međuvremenu, predvodila je putujući gimnastički show nazvan Gold over America Tour (nije slučajno kratica GOAT, isto kao 'Greates of all times') na kojem su nastupale neke od najvećih zvijezda američke gimnastike. A u privatnom životu udala se za igrača football ekipe Green Bay Packers Jonathana Owensa.
No, za sport općenito daleko najvažnije što je Simone Biles radila protekle dvije godine bilo je njezino zalaganje na buđenju svijesti o psihičkim problemima kroz koje mogu prolaziti vrhunski sportaši, a mnogi i prolaze. Uključujući i nju samu, koja je o svemu prvi put progovorila baš na OI u Tokiju, odgođenim za godinu dana zbog pandemije COVID-19.
Ovo nije prvi put da se Biles vraća nakon pauze. Nakon što je 2016. zadivila svijet u Rio de Janeiru, nije nastupala dvije godine, napisala je autobiografiju, čak sudjelovala u Plesu sa zvijezdama. A onda se 2018. vratila također na US Classicu, i to kako. Pobijedila je i te i sljedeće godine, pa opet 2021. I još osvojila dva nova svjetska zlata u višeboju 2018. i 2019., te tri nacionalne titule. A onda je došao Tokio.
Ovoga puta stvari bi mogle ići drukčije, bez obzira hoće li stići nove medalje. Prije Tokija Biles je bila lice američkog olimpizma, svi su reflektori bili usmjereni na nju. Danas ide puno diskretnije, jer više nije ona od koje se stalno očekuju nove titule kao što je to bilo od pojave na sceni prije deset godina. Čak je i svoje profile na društvenim mrežama skoro sasvim 'oslobodila' sportskih objava, sasvim je fokusirana na privatni život.
Ipak, u nedavnom chatu s pratiteljima svog Instagram profila podijelila je nešto od svojih najdubljih dilema, pa i strahova. Recimo, otkrila je da joj najteže pada povratak na dvovisinskom razboju, posebno nakon spomenutih napada panike zbog 'vijaka' koji su je spriječili u lovu na nove medalje u Tokiju. Ipak, kaže da treninzi pokazuju da stvari idu u dobrom smjeru.
'Opet se vrtim. Nemojte brinuti, sve je dobro', napisala je.
A nakon US Classica morala je odgovarati i na pitanja o 'twisties':
'Još sam malo nervozna, ali mislim da je to više podsvjesno. Znam da je moje tijelo sposobno i spremno, samo moram vjerovati svom treningu'.
Uistinu veliki napredak, s obzirom na ono što se događalo 2021. Tada je odustala nakon što je pokušala izvesti dva i pol salta s vijkom, i odmah znala da nešto nije u redu.
'Nisam uopće znala gdje se nalazim dok sam letjela', izjavila je tada reporterima.
Nije to neuobičajeno među gimnastičarima, kojima takvi elementi predstavljaju najveći rizik od ozljeda. Osim toga, Biles je poznata po tome što je kroz cijelu karijeru izvodila neke od najtežih gimnastičkih elemenata, a nekoliko ih je i nazvano po njoj jer ih nitko drugi nije izvodio. Tako je i došla do silnih medalja. No, Simone je postalo jasno: strah od ozljeda bio je jači od želje za pobjedom.
Zbog toga je u posljednje dvije godine prošla kroz niz terapija, o kojima je progovorila na spomenutom Instagram chatu, o čemu je opširno pisao časopis People. Tada je napisala da smatra blagoslovom mogućnost da radi na traumama i liječenju od njih. Kako je tada priznala, na terapijama tjedno provodi dva sata, jer se puno toga nakupilo da bi se moglo 'brzinski' riješiti.
Kakav god bio nastavak karijere Simone Biles, ona već jest istinska velikanka gimnastike, po mnogima i najbolja svih vremena, premda je u prošlosti bilo gimnastičarki koje bi imale što o tome reći, dovoljno je reći imena poput Nadie Comaneci, Larise Latinjine... Stoga je već dovoljno važno da je smogla snage vratiti se, jer je s 26 godina već skoro veteranka prema uobičajenim gimnastičkim standardima.
Ova samo 142 centimetra visoka sportašica u karijeri je osvojila sve što je mogla. Ima četiri zlatne, jednu srebrnu i dvije brončane medalje s Olimpijskih igara, pa nevjerojatnih 19 svjetskih zlata, uz po tri srebra i bronce. I sve to u samo osam godina, od prvog nastupa na svjetskom prvenstvu u Antwerpenu 2013. do OI u Tokiju 2021. Da se u Japanu nije dogodio kolaps, riznica bi bila još nedostižnija. I ovako je rekorderka, jer nitko ni u muškoj ni u ženskoj konkurenciji nije osvojio više medalja na svjetskim prvenstvima.
Prvi susret s gimnastikom u šestoj godini života
A malo je toga u djetinjstvu ukazivalo na takav razvoj. Njezina biološka majka nije se bila u stanju brinuti za svoje četvero djece, pa su svi završili u udomiteljskim obiteljima. Kad je Simone bilo tri godine, njezin djed s majčine strane preuzeo je brigu o unučadi, pa je 2003. i službeno usvojio Simone i mlađu sestru Adriu. Djedova sestra je, pak, usvojila dvoje starije djece.
Prvi susret s gimnastikom uslijedio je u šestoj godini na jednom vrtićkom izletu, a treneri su odmah uočili talent koji se krio u njoj, pa je dvije godine kasnije počela s prvim ozbiljnim treninzima. Da bi se mogla sasvim posvetiti gimnastici napustila je klasičnu školu, nego se školovala od kuće, na taj je način i maturirala. Naporno je trenirala, i šest godina kasnije, s 14 godina, prvi je put nastupila na juniorskom US Classicu, ali još bez medalja.
Već dogodine sve se promijenilo, pobjedom u juniorskoj konkurenciji, a onda je na juniorskom prvenstvu SAD-a bila treća u višeboju i prva u preskoku. Bilo je to dovoljno za prelazak među seniorke, i istinsku eksploziju već od prvih međunarodnih nastupa, uključujući i svjetsko prvenstvo u Antwerpenu s dva zlata i po jednim srebrom i broncom. Nešto prije toga, nakon nekih slabijih nastupa prvi se put obratila sportskim psiholozima, i kasnije je često to navodila kao točku preokreta koja je vodila čudesnoj karijeri, s vrhuncem na OI u Rio de Janeiru.
Još ozbiljniji problemi sa zdravljem objelodanjeni su 2017. Prvo je netko na internetu objavio njezin medicinski karton, da bi potom sama Simone priznala da pati od poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), dijagnosticiran još u djetinjstvu. Zbog toga je uzimala lijek Ritalin, što je uredno prijavila svjetskoj antidopinškoj organizaciji i dobila pravo na uzimanje lijeka i tijekom natjecanja. Unatoč načinu na koji je poremećaj otkriven, Biles je u svom priopćenju - svaka joj čast na tome - napisala da ADHD nije ništa čega bi se trebalo sramiti, niti bi trebala strahovati od toga da drugi ljudi znaju za dijagnozu.
Bilo bi uistinu jasno vidjeti Simone Biles dogodine u Parizu, pogotovo bude li u punoj snazi, onoj na kakvu smo od nje navikli. Značilo bi to da je nadvladala vlastite demone, ali istodobno bismo dobili pravo zaključenje jedne grandiozne karijere.
Slučaj Nassar
Jedna od trauma koje su opterećivale i još uvijek opterećuju Simone Biles svakako je i seksualno zlostavljanje kojem je bila izložena, zajedno s drugim gimnastičarkama. Kao zlostavljača još 2018. je prokazala liječnika reprezentacije Larryja Nassara. Slučajno, u isto vrijeme kad je Simone najavila povratak na vježbališta, Nassar je izboden nožem u zatvoru u kojem odslužuje četrdesetogodišnju kaznu, no preživio je napad.
Simone Biles je bila samo jedna od žrtava pohotnog doktora, koji je na suđenju priznao nasrtaje na sportašice dok je radio na državnom sveučilištu Michigan, te u trening kampu gimnastičke reprezentacije u Indianapolisu. Osim toga, priznao je i posjedovanje dječje pornografije. Sve je trajalo više od 20 godina, a na suđenju se otkrilo da su svi pokušaji mladih sportašica da se požale odraslima na Nassarove postupke bili ignorirani, pa i zataškavani.
Sama Biles je optužbe o zlostavljanju iznijela početkom 2018. na Twitteru, tada je optužila i gimnastički savez da su dopuštali takvo Nassarovo ponašanje i pokušavali ga zataškati. Ipak, nije se željela pojaviti na sudu, kazavši da nije emocionalno spremna suočiti se sa zloglasnim liječnikom. No, tri godine kasnije svjedočila je pred Odborom za pravosuđe Senata u kojem je optužila cijeli sustav da je omogućio Nassarove zločine, posebno sportsku organizaciju kojoj je pripadala i olimpijski odbor.
Zbog toga je više od 100 žena, među kojima i Simone Biles, tužile saveznu državu jer nije ni pokušala zaustaviti Nassara kad je FBI još 2015. dobio prve prijave protiv njega. Propustili su djelovati čak i kad je američki gimnastički savez 2016. kontaktirao FBI sa sumnjama u zlostavljanje. Sportašice su tražile odštetu veću od milijardu dolara, a Ministarstvo pravosuđe je 2021. priznalo da je FBI loše vodio slučaj. Parnica je završena tako što je sveučilište Michigan platilo odštetu od 500 milijuna dolara više od 300 Nassarovih žrtava, a gimnastički savez, te američki olimpijski i paraolimpijski odbor nagodili su se na 380 milijuna dolara.