S konačna dva zlata na 100 metara i u štafeti 4x100 metara te broncom na 200 metara, Sha'Carri Richardson - još uvijek mlada američka atletičarka - nije prišla ni blizu nekim od najuspješnijih atletičarki u povijesti.

No način na koji se pojavila u Budimpešti i sve ono što je prošla u posljednje tri godine čine je uistinu fantastičnom atletskom pričom. Od velike nade, preko suspenzije zbog popušenog jointa te propuštenih Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva, do trijumfalnog povratka. Sve je tu.

Kad je završilo polufinale utrke na 100 metara, nije bilo puno razloga da bi se na nekoj kladionici stavio poneki dolar na ime Sha'Carri Richardson. Među elitnu osmorku nije ušla po plasmanu, dijelom zato što je trčala u najjačoj skupini, nego tek po rezultatu.

Jamajčanke Shericka Jackson i Shelly-Ann Fraser-Pryce činile su se tko zna koji put prejakima za cijelu konkurenciju. Uostalom, najbolje su rangirane sprinterice svijeta, ukupno su osvojile 24 medalje na svjetskim prvenstvima, od čega 13 zlatnih. A onda je u devetoj stazi, ostavljena po strani, eksplodirala minijaturna, samo 155 centimetara visoka bomba Richardson, s ubrzanjem prije cilja koje je sve ostavilo bez daha.

Za pobjedu joj je trebalo 10,65 sekundi, što je rekord svjetskih prvenstava i peti rezultat svih vremena, a drži ga sa Sherickom Jackson i Marion Jones (obje su to postigle uz pomoć nešto vjetra, u Budimpešti je vladala potpuna bonaca). Pokazala je da je s pravom zovu reinkarnacijom još uvijek nedostižne Florence Griffith Joyner, ne samo zbog imidža, frizure i golemih umjetnih noktiju. Istina, nokte je skinula za finale 'stotke', možda joj se činilo da su joj u polufinalu odmogli.

Koji dan kasnije izašla je opet na megdan Shericki Jackson na 200 metara, nije imala previše šansi, ali ipak je uzela broncu. A onda je pretposljednjeg dana prvenstva kao četvrta izmjena američke štafete 4x100 protutnjala ciljnom ravninom s još jednim rekordom svjetskih prvenstava. Jackson joj je opet mogla samo gledati leđa.

Povratak o kojem bruji cijeli svijet

No, kako smo već zaključili, bez obzira na sjajna postignuta vremena, nisu te tri medalje ono što Richardson čini važnom budimpeštanskom pričom. Njezin povratak tamo gdje je mogla biti prije tri godine puno je važniji.

'Evo me, prvakinja sam. Svima sam vam rekla. Nisam se vratila, bolja sam', rekla je samouvjereno nakon utrke na 100 metara i svoje prve velike svjetske medalje ova Teksašanka rođena 2000. u Dallasu.

A sad je čeka odlazak na pozornicu koju je zbog vlastite greške prije dvije godine propustila, onu olimpijsku u Parizu 2024. U Tokio nije otišla jer je na američkim trialsima bila pozitivna na marihuanu, pa je onda propustila i Svjetsko prvenstvo u Eugeneu.

Štošta se u karijeri Richardson moglo drukčije odvijati da nije bilo nepromišljenosti s marihuanom. Kao brucošica je 2019. na sveučilišnom prvenstvu istrčala stotku za 10,75, najbrže u svijetu te godine, čime je oborila svjetski juniorski rekord koji je 42 godine držala Njemica Marlies Göhr. Svih je zaprepastila osim tadašnjeg trenera Dennisa Shavera, a on je nakon utrke rekao da nitko ne treba biti iznenađen velikim ostvarenjima kad od nekoga očekuješ puno toga. A Richardson jest bila netko od koga se očekivalo puno jer je i u srednjoj školi pet puta bila pojedinačna prvakinja Teksasa, tri puta na 100 i dvaput na 200 metara, uz dvije titule u štafetama.

Američka antidopinška agencija i suspenzija

A onda se u jednom trenutku sve srušilo ili je tada tako izgledalo. Američka antidopinška agencija suspendirala ju je na 30 dana zbog nađenog THC-a na dopinškom testu. Suspenzija je istjecala prije nastupa na pandemijskim Olimpijskim igrama u Japanu, ali joj je poništen rezultat na trialsima, a time i plasman u Tokio, gdje bi bila favoritkinja za pobjedu na 100 metara, što američke atletičarke nisu ostvarile od 1996. U američkim kvalifikacijama istrčala je šesti rezultat svih vremena, 10,72, a pažnju je privukla i imidžem, narančasto obojenom kosom, ogromnim noktima i osobnošću koja je osvajala.

Zrelije nego što bi netko očekivao, preuzela je odgovornost za kršenje pravila, priznajući da je zapalila joint kako bi se lakše nosila sa smrću biološke majke za koju je saznala prije trialsa. Rekla je tada da je koristila marihuanu da 'prikrije bol' zbog neočekivane vijesti, premda je njezin odnos s majkom bio, blago rečeno, kompliciran. Naime majka ju je napustila u ranom djetinjstvu i buduću šampionku odgojile su baka i teta. Za majčinu smrt saznala je prije natjecanja, slučajno, kad ju je reporter pitao za komentar.

'Iskreno se ispričavam zbog svog postupka. Znam što sam napravila. Znam što sam trebala raditi i što nisam smjela raditi, pa sam ipak donijela tu odluku. Ne tražim izlike, niti očekujem empatiju za sebe. Međutim, kad sam doznala ovu vijest, bila je to jedna od onih stvari koje na mene utječu i pozitivno i negativno, kad se uzme u obzir moj odnos s majkom. To je definitivno teška tema za mene', izjavila je u intervjuu za NBC-ev Today.

U SAD-u su od početka odluku o suspenziji mnogi smatrali kontroverznom, a za promjenu pravila tada se založio čak i predsjednik Joe Biden, kao i nekoliko kongresnika i senatora, zagovornika legalizacije marihuane. Osim toga, trialsi su održani u saveznoj državi Oregon, u kojoj je marihuana legalizirana. No ako je američka antidopinška agencija potpisnica međunarodnih konvencija za borbu protiv nedozvoljenih sredstava u sportu, mora se toga i pridržavati.

Premda se nije predavala, izostanak iz Tokija ipak ju je itekako pogodio. U kolovozu je na povratničkoj utrci završila tek deveta, sa za nju katastrofalnim rezultatom 11,14. Srećom, nije odustala, a konačni rezultat je trijumf u Budimpešti.

'Možete misliti da sam gotova. Govorite što god hoćete, ali tu sam i ostajem tu. Nisam gotova. Šesta sam najbrža žena svih vremena i to mi nitko ne može oduzeti. Čestitam pobjednicima, ali nisu vidjeli sve što mogu', izjavila je tada, pokazujući odlučnost koja joj se sad isplatila.

Javno je govorila i o psihičkim problemima

Takav odnos prema karijeri i životu oduvijek je krasio Richardson. Često istupa, tražeći od javnosti da shvati koliko se borbe i žrtvovanja traži od sportaša ako žele ostvariti svoje ciljeve. Javno je govorila i o psihičkim problemima, posebno nakon diskvalifikacije, slično kao Simone Biles. Istupa i o drugim temama, a otvoreno se izjasnila kao lezbijka i na društvenim mrežama podržava gej zajednicu.

'Svima govorim - nemojte odustajati. Ne dopustite medijima ili ljudima izvana, nikome osim sebi samima i vjeri u sebi, da definiraju tko ste. Uvijek se borite, bez obzira na sve', izjavila je nedavno za Dallas Morning News.

Bila je među prvima koji su se pobunili protiv Američkog atletskog saveza, a koji se o atletičarima - riječ je doista o najjačoj atletskoj naciji - ne brine ni izbliza onako kako to rade druge sportske organizacije poput NBA lige ili NFL-a. Atletičari, ma kako dobri bili, nisu zaštićeni, nema sustava koji bi im osiguravao prihod i ostavljeni su vlastitoj sposobnosti nalaženja sponzora. Okidač za reakciju bio je sasvim neatletski - nagrada od 100 tisuća dolara pobjedniku natjecanja u žderanju hotdoga. Prvaci SAD-a u atletici nagrađeni su pak s po 8000 dolara.

Richardson je oduvijek isijavala takvom samouvjerenošću, ali se čini da je sada ušla u fazu u kojoj je bolje 'posložena' u glavi i Budimpešta je to pokazala. Kritičari su joj oduvijek prigovarali da joj nedostaje još jedan element da uđe u društvo najvećih. No ovo je neka nova Richardson, a mnogi se sad prisjećaju pomalo simboličnog poteza na američkom prvenstvu prošlog mjeseca, kad je pred start finalne utrke zbacila s glave svoju amblematsku narančastu periku.

Loš start u polufinalnoj utrci Svjetskog prvenstva, u kombinaciji sa strašno jakom konkurencijom u skupini, donio joj je relativno razočaravajućih 10,84 i ulaz u finale na mala vrata. Kad nakon toga, i nakon što je 'bačena' u vanjsku, devetu stazu, onako otrčite finalnu utrku, to je najbolji pokazatelj mentalne snage, jer znalo se da Richardson ima tu brzinu. Da se dogodilo da je ispala u polufinalu, a mogla je, opet bi svi o njoj pisali kao o luzerici. Zato je ova pobjeda toliko važna i zato više ni onaj čudovišni svjetski rekord Florence Griffith-Joyner od 10,49 iz 1988. više nije siguran, posebno kad se vidi kako mlada Amerikanka slavi nekoliko metara pred ciljem. Pritom su joj samo 23 godine, cijela karijera još je pred njom - pogledajte samo 36-godišnju Shelly-Ann Fraser-Pryce.

'Jako sam ponosan na nju, jer prije samo godinu dana bili smo svjetlosnu godinu udaljeni od ovih razina, ali tako je teško radila za ovo', odmah je svoju pulenku pohvalio agent i trener, slavni preponaš Renaldo Nehemiah.

A sama Richardson u svakoj prilici ponavlja svoju mantru koja je očito drži od afere s marihuanom: 'Nisam se vratila, nego sam bolja.'