Već skoro šest desetljeća Pat Riley jedna je od ključnih osoba u povijesti najjače svjetske košarkaške lige, prvo kao igrač, makar i epizodni, pa kao genijalni trener, a onda bar podjednako dobar kao klupski dužnosnik. U te tri uloge Riley, koji posljednjih godina radi kao predsjednik Miami Heata, sudjelovao je dosad u čak 19 finalnih serija. Osvojio ih je devet i fali mu još jedan da prstenjem napuni prste na obje ruke. Ove godine nije uspio, ali teško je vjerovati da će odustati i u 78. godini.

Tri puta igrao je finala kao igrač (jedno je osvojio), deset puta kao trener (sa šest titula) i šest kao predsjednik (s dvije pobjede).

Ispisao je povijest NBA lige

U povijesti NBA lige ovo je 76. finalna serija, a najveći gospodin američke košarke sudjelovao je u jednoj četvrtini. Još bolje: od svog prvog finala 1971. otprilike svaku treću godinu došao je do finala. Ukupnim brojem izjednačio se s legendarnim trenerom i generalnim menadžerom Boston Celticsa Redom Auerbachom s čak 16 prstena, ali nikad kao igrač.

Obojica su, doduše, po broju finala još daleko od nedostižnog Jerryja Westa, a koji je u raznim ulogama - od igrača do menadžera - u finalima bio nevjerojatnih 30 puta s Los Angeles Lakersima i Golden State Warriorsima te je osvojio devet titula.

A lagao bi svatko tko bi rekao da se to moglo vidjeti kad je počinjao kao igrač. Kao pouzdan, ali ne senzacionalan krilni bek stigao je u NBA ligu sa Sveučilišta Kentucky. Bio je sedmi pick na draftu 1967., igrao za Rocketse, pa upao u onu prvu veliku generaciju Los Angeles Lakersa, koju su vodili Jerry West i Wilt Chamberlain, s kojom je 1972. osvojio prvi prsten. Nakon umirovljenja kao igrač ovaj Njujorčanin rođen 1945. ostao je živjeti u Kaliforniji - i tu počinje legenda, ponajprije o čovjeku koji je zaključio karijeru sa sjajnih 63 posto pobjeda u utakmicama u kojima je vodio svoje momčadi, tri puta bio proglašen trenerom godine i devet puta vodio neku od momčadi u All Star utakmicama.

Drugi prsten osvojio je 1980. kao pomoćni trener Lakersa te je promoviran u prvog trenera ekipe koju svaki ljubitelj košarke poznaje kao Showtime Lakers, a s njima je još četiri puta došao do kraja. Bila je to uistinu posebna grupa genijalnih košarkaša - dovoljno je spomenuti imena Magica Johnsona i Kareema Abdul-Jabbara.

Novi izazov stigao je iz njegova New Yorka, a u tadašnjim Knicksima s Patom Ewingom i Johnom Starkom postao je najbolje plaćeni trener lige. Došli su do finala 1994., ali ih je dočekao Houston s Hakimom Olajuwonom. A činilo se sve dobro nakon što su u polufinalu Istoka izbacili Chicago Bullse (bez Jordana) unatoč onom čudesnom košu Tonija Kukoča na kraju treće utakmice.

Godinu kasnije, umjesto produžetka ugovora s Knicksima, u priču ulazi tada još relativno novi tim, Miami Heat. U ligi su od 1987., ali s velikim ambicijama za koje su osjetili da ih Riley može ostvariti. Ponudili su mu ono što nijednom treneru do tada nije ponuđeno: potpunu kontrolu nad timom, s ugovorom na deset godina i pet milijuna dolara po sezoni, a šlag na kraju bilo je 10-postotno vlasništvo u klubu. Nakon toga, priča o Heatu priča je o Rileyju, a on je taj klub u posljednjih 28 godina kreirao na svoju sliku i priliku.

Koliko uspješno, govori podatak da u tih 28 godina Miami samo šest puta nije stigao do play-offa. Za usporedbu, Boston Celtics propustili su završnicu devet puta, a Lakersi osam. Ili, još važnije, u tih 28 godina sedam puta igrali su u finalu i osvojili tri titule prvaka, Riley je jednom bio trener, a dvaput predsjednik, posljednjih 15 godina u duetu s trenerom Erikom Spoelstrom.

'Više nikad nemoj dolaziti u moj ured...'

Zbog svega što je napravio u Miami Heatu, koji u SAD-u smatraju jednim od klubova s najbolje vođenom momčadi u svim sportovima, tih posljednjih skoro tri desetljeća najblistaviji su dio spektakularne Rileyjeve karijere. Jasno, najviše sportskih uspjeha donijela mu je čarolija koju su nam pružali njegovi, Magicovi i Jabbarovi Lakersi. No u Heatu je gradio i izgradio nešto što svi mediji danas zovu 'kulturom Miami Heata', a mi bismo rekli kult kluba.

To se možda najbolje vidi iz ere koja još traje, suradnje Rileyja i trenera Spoelstre. Zajedno su prebrodili svašta, pa i igračku pobunu koju je na početku sezone 2010./2011. predvodio LeBron James, nezadovoljan njenim lošim početkom. Legenda kaže da je Riley iz svog ureda poručio igračima da ga čekaju u svlačionici. Postrojio je sve, uključujući LeBrona, i svakome u lice rekao:

'Više nikad nemoj dolaziti u moj ured govoriti mi da otpustim trenera. Tvoj posao je da igraš košarku.'

Spoelstra mu je vratio s kamatama i danas je općenito priznat kao jedan od najboljih trenera u NBA-u. Načelo je jednostavno - ako imate autoritet poput Rileyja: nijedna superzvijezda, makar se zvala i LeBron James, ne može diktirati politiku kluba. Kad su to svi shvatili, dogodilo se ono što se trebalo dogoditi: Spoelstra i LeBron odveli su Miami u četiri finala zaredom i pobijedili u dva. Nažalost po njih, ostali su na tom skoru i nakon ovogodišnjeg finala.

Čak i kad je LBJ otišao, priča se nastavila. Spoelstra je nakon nekoliko godina konsolidacije opet doveo momčad do finala 2020., prošle godine su za dlaku ispali, a sada su opet na mjestu koje im očito pripada. Makar i ne uspjeli naći lijeka za Jokića. Ove godine je sve posebno slatko, s obzirom na to da su u doigravanje ušli s tek osmog mjesta na Istoku (tek su druga momčad u povijesti kojoj je to uspjelo) i onda redom izbacili sve koji su kroz sezonu bili bolji, s Jamesom Butlerom kao vođom na terenu.

Nakon ulaska u ovogodišnje finale, komentator Associated Pressa Tim Reynolds sveo je ono što se događa u Heatu na zajedništvo koje je Riley izgradio idejom da svatko u klubu mora dijeliti ciljeve, vizije i ideje, sa samo jednom težnjom: biti velik. Mogu se mijenjati vremena, taktike, sastav momčadi, ali to je nešto što se ne dira. I ma koliko Butler gospodario terenom, a Spoelstra treninzima i klupom u utakmicama, Rileyjeva ruka čvrsto je na kormilu.

I to toliko čvrsto da je taj pojam, Heat culture, ušao u svaku raspravu o današnjoj košarci. Klub je čak krajem svibnja američkom uredu za patente podnio zahtjev za zaštitu toga pojma, s idejom da ga koriste u promociji, pa i na dresovima. Majice s natpisom 'Culture' u Miamiju su uostalom već godinama tražena roba.

Ta ruka na kormilu kluba itekako je vidljiva, jer autoritet nekoga tko je u svakom od posljednjih šest desetljeća bar jednom bio u finalu NBA lige ne može biti doveden u pitanje. Njegova vječna figura visokog frajera kose zalizane unazad i u Armanijevim odijelima (kao igrač je, doduše, nosio dužu kosu i brkove) obično se viđa na treninzima kako pažljivo prati ono što se događa na terenu. U stalnim je konzultacijama s klupskim trustom mozgova, a Spoelstra ga rado koristi kao savjetnika, otud i Rileyjev nadimak Godfather (Kum). No kad dođe utakmica, Spoelstra je gazda.

Ima jedan detalj koji Rileyja čini nalik legendarnom bejzbolskom menadžeru Billyju Beaneu, a vjerojatno ste gledali film 'Igra pobjednika' (Moneyball), u kojem ga glumi Brad Pitt. Beane je u nedostatku velikog budžeta sastavio tim od prilično nepoznatih igrača kojima je uz pomoć asistenta Petera Branda proučavao statistiku i doveo ih do finala 2002. Najvažnija mu je bila izgradnja momčadi, bez isticanja zvijezda, makar je bejzbol umnogome drukčiji momčadski sport od košarke. Jasno, daleko je Heat od siromašne momčadi - i u njemu se vrte milijuni.

Kod Rileyja se 'kultura' gradi teškim radom, pravila su čvrsta. Nekad je bio poznat po maratonskim treninzima i opsesivnoj kontroli tjelesne masnoće kod igrača, sada je nešto drukčije. Izostanci s 'posla' su nezamislivi, zabušavanje isto tako. Od prvog dana Rileyjeve ere u Miamiju zna se cilj, kako ga je opisao komentator Associated Pressa Tim Reynolds: da Heat postane najradišniji, fizički najspremniji, najprofesionalniji, najnesebičniji, najčvršći, najopakiji tim u NBA-u.

Zato - a to je zasluga najviše predsjednika - Miami ima toliko igrača koji nisu došli preko drafta, klub je u njima vidio nekog vraga i doveo ih pod uvjetom da imaju volju za radom. Tko je odgovorio prohtjevima, isplatilo mu se.

Cijela filozofija, kažu, potječe iz Rileyjevih igračkih dana. Prema toj priči, tadašnji trener Lakersa Bill Sharman rekao mu je 1971., u njegovoj četvrtoj sezoni u Los Angelesu, da ako želi ostati u timu - mora biti fizički najspremniji. Ovaj je to ozbiljno shvatio i krenuo manijakalno trenirati, a Sharman ga je zadržao. Na kraju te sezone Riley je došao do svog prvog finala i prvog prstena. Nije bio ključni igrač, ali kao rezervna 'trica' ni potpuni epizodist. Sve od tada, do danas, gladan je pobjeda i trofeja te u vječnom lovu na njih.

Do čega je dovela priča o 'kulturi', može posvjedočiti i nedavna izjava Udonisa Haslema, veterana koji će se na kraju svoje 20. sezone oprostiti od košarke, ali ostaje u klubu kao Rileyjev suradnik.

'Mislim da ova momčad utjelovljuje sve ono što se podrazumijeva kao 'Heatova kultura'. To nije za svakoga, raditi tako teško ne može svatko. A mi naporno radimo', rekao je AP-u.

Mnogo od duha Miamija moglo se vidjeti i kad je James Butler, prva zvijezda momčadi, nakon pobjede nad Bostonom u prosincu prošle godine, upitan kako prognozira ovu sezonu za svoju momčad. Rekao je kratko: 'Prvaci.' U tom trenutku Heat je bio na omjeru pobjeda i poraza 11-12, ali Butler je pucao visoko, onako kako to Riley - kojega ovaj sjajni igrač zove Coach Pat - traži od njega. Jedini cilj 'kulture' je sam vrh. Stali su jednu stepenicu ispod toga.

Na tom putu najveća je Rileyjeva zasluga razumijevanje toga kakvi mu igrači trebaju. Čak i kad nisu materijal za All Star, oni znaju da igraju u timu i kao takvi pobjeđuju. I Showtime Lakersi, uz sve veličine na terenu, igrali su kao tim, a najveći među njima bili su spremni žrtvovati osobni probitak za pobjede ili igrati iznad svojih mogućnosti zbog istog cilja, zbog lojalnosti prema momčadi i poštovanja prema šefu. Jasno, prošla je kroz Miami u Rileyjevoj eri cijela hrpa velikih igrača - LeBron James, Shaquille O'Neal, Tim Hardaway, Gary Payton, Alonzo Mourning, James Butler... No tim je uvijek bio iznad svega, danas više nego ikad.

'Nije uvijek lako. Ali mislim da morate imati okruženje u kojem možete stvarati nešto na način da svi napreduju', govorio je 2020. u jednom od rijetkih intervjua posljednjih godina.

Tu je lekciju Riley davno naučio, još u Lakersima, i opisao je u svojoj knjizi, bestseleru 'Showtime: Inside the Lakers' Breakthrough Season'. U njoj je stvorio frazu disease of more, u slobodnijem prijevodu 'bolesna ambicija', s čijim se simptomima susreo nakon prve titule s Lakersima, pa su igrači koji su ostali u sljedećoj sezoni isključivo gledali kako će dobiti bolju minutažu, više prilika za šut i više novca. Te 1980./81. Lakersi su ispali u prvoj rundi play-offa, a Riley je shvatio da bez timskog duha nema ni pobjeda. I drži se toga sve do danas.