Zagrebački športski i društveni spomenar od Ivana Prebega do Jovice Palikovića i Pere Močiboba, dakle svemu onome što se događalo i prije 80-tih, 'obradili' su ugledni sportski novinar Ognjen Naglić i legendarni zagrebački športaš Vjekoslav Šafranić.

Šafranić i Naglić u emisiji su govorili i o nekim aktualnostima iz zagrebačkog športa, jer je Šafranić također i predsjednik Sportskog saveza Grada Zagreba.

'U Sportskom savezu Grada Zagreba sad idemo u kompletnu reviziju. Moramo odrediti novu kategorizaciju sporta, donijeti nove kriterije i vidjeti što uopće Grad Zagreb želi od sporta. Cilj nam je da dovedemo proračun na pretpandemijskih 161 milijuna kuna. Imamo sada 393 trenera, a na natječaj se prijavilo njih 511. Dakle, tu je nekih 120 trenera viška, a mi ćemo sada kroz ovu reviziju i kriterije ipak počistiti nered i nadam se da će stvari izgledati puno bolje', rekao je Šafranić.

Na kraju se poveo zanimljiv dijalog o položaju trenera u sportu. Ognjen Naglić jasno ističe važnost trenera.

'Jedanput sam kao mladi novinar bio u istočnoj Njemačkoj. I onda sam razmišljao o tome kako je jedna zemlja od 20 milijuna stanovnika u ono vrijeme konkurira u atletici, gimnastici, u onim skijaškim klasičnim disciplinama u plivanju zemljama kao što su bili Sovjetski Savez, Sjedinjene Države, Japan, kako je to moguće uopće. Oni su imali vrlo skromne sportske objekte, skromne dvorane, ali funkcionalne. I oni su našli načina i da motiviraju najpametnije sportaše da postanu treneri. Dakle, bez trenera nema ništa. To je jasno.'

'Najbolji trener po meni je onaj koji ima praksu i barata teorijskim znanjem. Za njega nema radnog vremena, on s djecom radi non-stop i pomaže im na svaki način. Nije ništa čudno da treneri kombijima razvoze svoje mlade sportaše, primjeric,, rekao je dalje Šafranić.

Naglić se složio, i ustvrdio:

'To je po meni jedna od tajni uspjeha Dinama. U Dinamu su juniorski, pionirski, kadetski i svi ostali treneri bolje plaćeni nego drugdje u Hrvatskoj. To znači, da bi dobio ono što želiš od trenera, moraš biti osam do deset sati dnevno s djecom na terenu, trener mora biti zadovoljan, mora imati pristojnu plaću. Bez toga nema ništa', zaključio je Ognjen Naglić.