Momčad Nenada Bjelice ima četiri boda nakon tri odigrane utakmice, a samo slučajno nema dva više. Dinamo je već protiv Monaca bio dijametralno suprotna momčad od one koja je srušila neslavni rekord u Münchenu (2:9), a Francuze je na Maksimiru spasila samo luda sreća. U Salzburgu je Dinamo izgledao kao da svake sezone pobjeđuje u gostima u Ligi prvaka i tako mora izgledati svaki put i protiv svakoga.

Vrlo jednostavno - nema razloga da tako ne izgleda. Odavno je Dinamo kao klub prerastao kategoriju momčadi koja slavi 'časne poraze' i zadovoljava se minimalnim porazima od europskih velikana. Dinamo više nije i ne smije biti klub koji će doći na Allianz Arenu, na njoj se naslikavati i u sudačkoj nadoknadi moliti boga da mu Bayern ne zabije i deseti gol.

'Nema predaje'

Da, klubovi poput Bayerna imaju praktički neograničene budžete i više individualne kvalitete. To uopće nije upitno niti je tema. Dinamo ima previše iskustva i kao klub i kao momčad da bi si dopuštao da se nekoga boji. A kad se ne boji i ne priča o nekome kao o space shuttleu, nego kad igra pod egidom 'Nema predaje', koju nosi na dresu, onda izgleda kao protiv Monaca i sinoć protiv Salzburga. I onda je taj space shuttle nakon tri odigrana kola iza njega, s bodom manje. Neće tamo ostati, ali je slatko, makar do sljedećeg kola.

To je samo stvar pobjedničkog garda, mentaliteta i vjere u vlastite kvalitete, ničeg drugog. Pa tko može Petru Sučiću ili Martinu Baturini reći da je netko drugi bolji od njih? Ti klinci od jedva 20 godina vrijedili bi 75 ili više milijuna nečega samo da se zovu Joao Felix ili Enzo Fernandez i da igraju u, recimo, Benfici. Tko će Bruni Petkoviću, jednom od najvećih Dinamovih igrača u povijesti i čovjeku koji ruši Brazil u četvrtfinalu SP-a, reći da se mora nekoga bojati? Ili Arijanu Ademiju, živoj legendi Dinama, koji je s njim prošao sve i koji ne podnosi luzerski mentalitet?

'Igrali smo protiv ove momčadi prije dvije godine i podcijenili sami sebe, a trebali smo tad izaći malo drugačije. Danas smo izašli puni samopouzdanja, s jasnim smjernicama i zasluženo pobijedili', rekao je Petković nakon utakmice i u dvije rečenice objasnio kakvu filozofiju mora imati Dinamo.

Dinamo se ne smije zadovoljavati ulaskom u Ligu prvaka

I to je najveća zasluga Nenada Bjelice. Ne može se reći da je on puno toga već sad uspio promijeniti u Dinamovoj igri, ali mu je vratio europski štih usađen u njegovu prvom mandatu. Pod njim je Dinamo rastao u ozbiljnu europsku ekipu, a sad opet tako izgleda i ima realne izglede na kraju priče i proći u nokaut fazu Lige prvaka.

I to Dinamu mora biti cilj svake sezone, a ne zadovoljavati se činjenicom da je ušao u Ligu prvaka i dobro napunio blagajnu. Samo se s takvim stavom može napredovati i rasti i kao momčad i kao klub. Sve ostalo je pogrešno i vraća u 'onu' noć na Allianz Areni.

Ako Dinamo bude tako razmišljao, a sva je prilika da hoće, onda mora do kraja natjecanja u Ligi prvaka ići na prolazak jer je to jedino normalno. I eventualno ispadanje iz Lige prvaka u grupnoj fazi mora shvatiti kao neuspjeh. Samo tako će, ponavljamo, biti još bolji.

Sljedeća europska stanica je Bratislava. Pobjeda protiv Slovana širom otvara vrata drugog kruga i Dinamo na nju može računati ako bude igrao kao sinoć. Mora na Maksimir još doći i Celtic, a protiv velikana Borussije, Arsenala i Milana mora se postaviti kao - velikan.

Jer tako je Dinamo izgledao u Salzburgu. Tako mora uvijek izgledati i nikad više ne smije pokazati luzerski mentalitet. Samo na taj način može doći na sljedeću europsku stepenicu. Na toj stepenici su pobjede u gostima kod Salzburga u Ligi prvaka navika, kao što su bile pobjede protiv Genka i Rapida u Europskoj ligi. Na toj stepenici imaš se pravo nadati da ćeš uzeti nešto i Borussiji, Arsenalu i Milanu.