Dendrokronologija, znanost koja proučava godove drveća, pruža nevjerojatno precizne podatke o povijesnim promjenama u okolišu. Kroz analizu godova, znanstvenici mogu dobiti uvid u promjene u Sunčevoj aktivnosti koje su se dogodile tisućama godina unazad. Drveće, koje može živjeti tisućama godina ili ostati fosilizirano u tlu, bilježi godišnje promjene u okolišu u svojim godovima. Promjene u boji i širini godova odražavaju promjene u okolišu, uključujući promjene u Sunčevoj aktivnosti.

Jedno od najvažnijih otkrića u ovom polju dogodilo se 2012. godine, kada je Fusa Miyake otkrila dramatičan porast ugljika-14 u godovima japanskog cedra iz 774. godine naše ere. Ovaj porast bio je toliko velik da su znanstvenici ubrzo shvatili kako je morao biti uzrokovan ekstremnim solarnim događajem, mnogo snažnijim od bilo čega što smo zabilježili u modernom vremenu, piše BBC.

Miyakeovi događaji: Nepoznate prijetnje iz prošlosti

Nakon Miyakeinog otkrića, znanstvenici su počeli tražiti slične dokaze u drugim godovima drveća i uzorcima leda iz Antarktike i Grenlanda. Otkriveno je nekoliko sličnih događaja u povijesti Zemlje, od kojih je najstariji zabilježen prije 14.300 godina. Ovi Miyakeovi događaji, kako su postali poznati, predstavljaju izboje Sunčeve aktivnosti koji su barem deset puta jači od Carringtonovog događaja, koji je do sada smatran najgorom solarnom olujom u modernoj povijesti.

Carringtonov događaj iz 1859. godine izazvao je snažne geomagnetske oluje koje su prekinule telegrafske linije diljem svijeta i uzrokovale intenzivne aurore koje su bile vidljive čak u tropskim krajevima. Da se takav događaj dogodi danas, posljedice bi bile mnogo ozbiljnije zbog naše ovisnosti o tehnologiji poput satelita, GPS-a, električnih mreža i interneta.

Miyakeovi događaji, s druge strane, predstavljaju prijetnju na puno većoj skali. Analiza godova stabala pokazala je da ovi događaji uzrokuju nagle poraste radioaktivnog ugljika-14, što ukazuje na ekstremne izboje visokoenergetskih čestica sa Sunca. Takvi izboji ne samo da bi mogli izazvati geomagnetske oluje koje bi mogle uništiti tehnološku infrastrukturu, već bi također mogli ozbiljno oštetiti satelite, prekinuti komunikacijske mreže i uzrokovati kaos u globalnoj ekonomiji.

Posljedice za moderno društvo

Posljedice jednog takvog solarnog događaja na našu modernu tehnologiju bile bi nezamislive. U najgorem scenariju, GPS sustavi bi mogli postati beskorisni, sateliti bi mogli biti uništeni ili ozbiljno oštećeni, a velike energetske mreže mogle bi pasti, ostavljajući cijele regije bez struje. Znanstvenici su procijenili da bi ekonomski gubitak od solarnog događaja razine Carringtona mogao biti između 0,6 i 2,6 trilijuna dolara samo u Sjedinjenim Američkim Državama. Budući da su Miyakeovi događaji mnogo veći, gubitci bi mogli biti daleko veći.

Jedna od najvećih prijetnji koje predstavljaju Miyakeovi događaji jest potencijal za oštećenje satelita i drugih svemirskih tehnologija. Visokoenergetske čestice koje bi prodirale u Zemljinu atmosferu mogle bi uništiti osjetljive elektroničke komponente, izazivajući nepopravljive kvarove na satelitima. Takvi kvarovi ne bi samo ometali GPS i telekomunikacijske usluge, već bi mogli uzrokovati globalne poremećaje u financijskim tržištima, logističkim lancima i drugim ključnim uslugama.

Dodatno, geomagnetske oluje koje bi nastale uslijed Miyakeovog događaja mogle bi oštetiti električne mreže, uzrokujući dugotrajne nestanke struje. U prošlosti su slične, ali manje oluje uzrokovale velike probleme. Na primjer, 1989. godine geomagnetska oluja je onesposobila električnu mrežu u Quebecu, ostavljajući milijune ljudi bez struje na nekoliko sati. Da se sličan događaj dogodi danas, posljedice bi mogle biti daleko ozbiljnije, jer je naša ovisnost o električnoj energiji mnogo veća.

Priprema za budućnost

Iako je nemoguće predvidjeti kada će se sljedeći Miyakeov događaj dogoditi, znanstvenici vjeruju da je ključno poduzeti korake kako bi se ublažile potencijalne posljedice. Jedan od najvažnijih koraka je razvoj otpornijih tehnologija koje bi mogle izdržati visokoenergetske čestice iz Sunčevih izboja. To uključuje zaštitu satelita i drugih svemirskih tehnologija, kao i jačanje električnih mreža kako bi bile otpornije na geomagnetske oluje.

Također, ključno je razviti sustave ranog upozoravanja koji bi mogli prepoznati nadolazeće solarne oluje i omogućiti pravovremene mjere zaštite. Iako bi takve oluje mogle stići do Zemlje u roku od samo nekoliko minuta, čak i kratko upozorenje moglo bi omogućiti isključivanje osjetljivih sustava i smanjenje štete.

Znanstvenici također pozivaju na daljnje istraživanje Miyakeovih događaja i drugih ekstremnih solarnijih aktivnosti u prošlosti. Proučavanjem godova stabala i uzoraka leda iz različitih dijelova svijeta, moguće je dobiti bolji uvid u učestalost i snagu ovih događaja. To bi moglo pomoći u boljem razumijevanju rizika koje predstavljaju i omogućiti bolje planiranje za budućnost.