Prije 66 milijuna godina asteroid širok desetak kilometara pogodio je područje današnjeg Meksika. Taj je udar izazvao požare koji su se protezali stotinama kilometara, pokrenuo tsunami viši od kilometra i u atmosferu izbacio milijarde tona sumpora. I tako je počeo pomor u svjetkim morima
Asteroid Chicxulub probušio je u morskom dnu rupu široku gotovo 150 kilometara. Istopljene stijene i užareni plinovi vinuli su se u zrak, stvarajući pljusak koji u oceane zasuo kiselim kišama. Niz katastrofalnih događaja nakon udara asteroida izazvali su masovno izumiranje tri četvrtine svog života na Zemlji, uključujući dinosaure, no znanstvenicima nije bio jasan mehanizam koji je poharao život u oceanima.
Istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences krivca za masovni pomor ispod površine mora sad je pronašlo u kiselim kišama. Nakon udara asteroida, tvrde autori studije, oceani su podvrgnuti brzom i intenzivnom zakiseljavanju koje je poremetilo morske prehrambene lance i izazvalo masovna istrebljenja.
'Brzo zakiseljavanje je transformiralo ekosustave za sljedeće milijune godina', rekao je Noah Planavsky, jedan od autora studije, novinarima New York Timesa.
Znanstvenici su istražili stijene i fosile iz vremena udara asteroida Chicxulub. Glavni autor studije Michael Henehan proučio je slojeve gline u nizozemskoj spilji Geulhemmerberg u kojima se nalazile foraminifere, fosilizirane školjke planktona iz tog doba.
Udio izotopa bora daje naslutiti kako je do povećanog zakiseljavanja mora došlo u godinama nakon udara asteroida. Oceanski pH pao je za 0,25 jedinica na pH skali unutar tisućljeća od pada asteroida. Skala počinje od nule za potpuno kiselo i ide do 14 za potpuno alkalno; ocean je obično alkalan.
Tisuću godina može se činiti dugim razdobljem, no geološki promatrano to znači da se oceani zakiselili u trenu, kažu autori studije. Zakiseljavanje je uništilo brojne vrste planktona, što je pak pokrenulo globalni kolaps morskih lanaca hrane i masovno izumiranje života oceana.
Ova studija pomaže nam da bolje razumijemo kakve nam opasnosti danas prijete zbog trenutnog zakiseljavanja oceana i mora. Oni naime apsorbiraju 30 posto emisije ugljičnog dioksida kojeg ispuštaju ljudi. To pak izaziva kemijske reakcije koje zakiseljuju mora. Od početka industrijske revolucije oceanski pH već je pao za 0,1 jedinicu, što znači da je kiselost porasla za 30 posto.
Pad pH koji se dogodio prije 66 milijuna godina bio je samo 2,5 puta veći od onoga koji bilježimo posljednjih 250 godina. Smithsonian Institute očekuje da će oceanski pH do kraja stoljeća pasti za još 0,3 do 0,4 pH jedinice.
Oceani kisele brže no ikad u posljednjih 300 milijuna godina, pokazalo je istraživanje iz 2012. Ta stopa usporediva je s brzim zakiseljavanjem nakon pada asteroida koji je zbrisao dinosaure. Znanstvenici strahuju da bi se slično masovno izumiranje moglo ponoviti u sljedećih 100 godina.
'Ako je 0,25 bilo dovoljno da se pokrene masovno izumiranje, onda bismo se trebali jako zabrinuti', upozorava Henehan, piše Business Insider.