Odbjegli planeti ne pripadaju niti jednom sunčevom sustavu - oni slobodno putuju kroz svemir i to rade od burnih prvih trenutaka svojeg postojanja. Zahvaljujući NASA-inom teleskopu Kepler astronomi uspjeli su prepoznati otkriti nekoliko 'kandidata' za ovaj egzotični status - planeta i planetoida čija je masa slična Zemljinoj.

Metoda kojom su to postigli zove se microlensing ili mikro leće. Ona nastaje zahvaljujući prirodnoj pojavi tijekom koje planet proleti između Zemlje i udaljene zvijezde i privremeno poveća njezinu svjetlinu. S obzirom da odbjegli planeti nemaju zvijezdu oko koje se kreću, najlakše ih je prepoznati ovom metodom - čim je 'leća' manja, efekt je kraći - planeti mase slične Zemljinoj pojačavaju pozadinsko svjetlo na svega nekoliko sati, što uvelike otežava njihovo otkrivanje.

U prvoj potrazi za odbjeglim planetima uz pomoć svemirskog obzervatorija, tim na čelu sa Iainom McDonaldom (Open University, UK) koristio podatke sakupljene tijekom dva mjeseca Keplerovih promatranja, prokopavši kroz podatke koji potvrđuju 27 pojava mikroleća, od kojih su pet potpuno novi. Četiri od pet događaja imaju iznenađujuće kratko trajanje (jedan sat ili manje), što daje naznaku da se radi o odbjeglim planetima mase slične Zemljinoj. Rezultati istraživanja izašli su u srpanjskom izdanju publikacije Monthly Notices of the Royal Astronomical Society.

Lov na odmetnike

Premda planeti cijelo vrijeme stvaraju efekt mikroleća, većina njih vezano je uz sunca - čak jedna od novootkrivenih izgleda kao da se kreće oko matične zvijezde. McDonald i njegov tim uspjeli su podvostručiti broj otkrivenih slučajeva mikrolensinga koje su potencijalno uzrokovali odbjegli planeti.

Przemek Mro̒z (California Institute of Technology), još jedan lovac na odbjegle planete nije siguran jesu li svi ovi planeti zapravo lutalice - postoji šansa da oni samo imaju jako široku orbitu koja izgleda kao slučajni prelet. Što je još gore, njihov efekt mikroleće praktički je nemoguće razlikovati od onog koje rade pravi odbjegli planeti. Kako bi potvrdili postojanje tih bjegunaca, znanstvenici će se morati osloniti i na promatranja s tla - kako bi izbjegli 'dosadne' događaje poput preleta 'običnih' planeta ili solarnog bljeska udaljene zvijezde.

Dosadašnji rezultati, prema Mro̒zu, predlažu da u Mliječnom putu postoji velik broj ovakvih planeta. Ako ove odmetnute Zemlje zbilja lete našim galaktičkim susjedstvom, budući teleskopi poput Euclida i Nancy Grace Roman mogli bi ih vrlo lako prepoznati.