Znanstvenici procjenjuje da će do 2040. godine potonuti oko 12 milijuna četvornih kilometara tla širom planeta. Spuštanje Zemljine kopnene površine može prouzročiti širok spektar prirodnih ili antropogenih okidača, ali uglavnom je rezultat mobilizacije krutine ili fluida pod zemljom, navodi se u studiji, objavljenoj u časopisu Science.

Istražujući razloge ovog slijeganja utvrdilo se kako je velik dio uzrokovan ljudskim aktivnostima poput vađenja nafte, prirodnog plina i podzemnih voda.

Tijekom sljedećih desetljeća, zbog globalnog rasta stanovništva i ekonomskih aktivnosti povećavat će se i potražnja za podzemnim vodama. Te će se zalihe iscrpljivati, a kad se situacija pogorša sušom, to će povećati pojavu slijeganja zemljišta i s tim povezane štete ili utjecaje, pišu autori studije.

Istraživači su otkrili da je najmanje 200 lokacija u 34 zemlje svjedočilo slijeganju zbog iscrpljivanja podzemnih voda u prošlom stoljeću. Također su otkrili da se značajan broj gradova nalazi na područjima kojima prijeti slijeganje tla, piše Interesting Engineering.

Ova studija identificirala je 1596 većih gradova, odnosno oko 22 posto od 7343 velika grada na svijetu koji se nalaze u potencijalnim područjima slijeganja. Područja koja će u budućnosti vjerojatno potonuti smještena su oko gusto naseljenih urbanih središta. To znači da će njihov utjecaj osjetiti još veći broj ljudi na još više načina.

Prema studiji 'Gradovi koji tonu' dr. Katherine Kramer, od svih velikih gradova na svijetu najbrže tone Jakarta. Ovaj indonežanski velegrad tone nevjerojatnih 25 cm godišnje i dosad je voda zahvatila 40 posto njegove površine.

Kineski Šangaj konstantno tone otprilike centimetar godišnje, glavni uzrok slijeganja je vađenje podzemnih voda. Situacija je bila i gora jer je prije donošenja strogih mjera prilikom izdavanja dozvola za bušenje bunara grad tonuo i devet centimetara godišnje. Problem je i nestanak taloga koji bi ga prirodno štitio jer se riječni sedimenti koriste kao građevinski materijal.

Pojedini dijelovi Mexico Cityja tonu i 38 centimetra godišnje, a u posljednjih šest desetljeća grad je potonuo gotovo deset metara. Dva su glavna razloga slijeganja: crpljenje podzemnih voda i činjenica da cijeli grad stoji na isušenom jezeru unutar starog vulkanskog kratera.

Bangkok tone dva centimetra godišnje, a tajlandske vlasti predviđaju da bi cijeli grad mogao završiti pod vodom do 2030. Da se to ne dogodi, poduzeto je niz mjera: smanjene su stope vađenja podzemnih voda, a u podzemlje se ubrizgavaju ogromne količine voda.

Na popisu velikih gradova kojima prijeti potop nalazi se i nigerijski Lagos, sagrađen na obali i nizu otoka, ali i London, Venecija, New York...

Posebno je ugrožena Daka. Ovaj višemilijunski grad u Bangladešu tone pod vlastitom težinom, u prosjeku 1,5 cm godišnje, što zbog tektonike ploča, što zbog crpljenja podzemnih voda, ali i zbog porasta razine mora. Bengalski zaljev naime raste desetak puta više od globalnog prosjeka, zbog čega su milijuni ljudi iz priobalnih naselja pobjegli u gradske slamove. Tim je ljudima pak potrebna pitka voda, što pak dodatno iscrpljuje zalihe podzemnih voda na kojima stoji grad.

Autori potiču čelnike zemalja da njihova saznanja uzmu za ozbiljno i pripreme se za neizbježno. Učinkovite politike koje bi se pozabavile problemom slijeganja zemlje zasad nedostaju u većini zemalja širom svijeta.

S obzirom na to da se s porastom slijeganja tla istovremeno raste i razina mora, uskoro bismo se svi mogli naći na putu bez povratka, kao u brodu na pučini u koji prodire voda, upozoravaju istraživači.