Središte Mliječnog puta, naše matične galaksije, još od nas krije ogroman broj tajni i nepoznanica. Ipak, astronomi ih malo po malo otkrivaju
Astronomi su došli do nekoliko mogućih tragova o povijesti supermasivne crne rupe u središtu naše galaksije. Otkrili su ogromne mjehure - 700 svjetlosnih godina s kraja na kraj - koji emitiraju radio valove.
Ti mjehuri mogli bi biti rezultat ogromne erupcije u supermasivnoj crnoj rupi Sagittarius A*, koja se nalazi u središtu naše galaksije. Prije više milijuna godina ta bi erupcija probila u međuzvjezdanu tvar u smjerovima suprotnima od crne rupe.
Ako vam galaktički mjehurići zvuče poznato, treba pojasniti kako nije riječ o ogromnim mjehurima gama traženja koje je 2010. godine otkrio svemirski teleskop Fermi Gamma-ray. Ti Fermijevi mjehurići, kako su nazvani, prostiru se iznad i ispod galaktičke ravni na više od 50 tisuća svjetlosnih godina.
PUT U SVEMIR
Pogled iz radionice: Ovako NASA sastavlja robotski rover za misiju Mars 2020.
Mjehurići o kojima pričamo, opisani u članku objavljenom u časopisu Nature, nova su i dosad neistražena pojavnost. Među najvećim su strukturama u središtu galaksije i otkrivaju nove podatke o dinamici naše galaktičke jezgre.
Tajna iz prošlog stoljeća
Prve naznake njihovog postojanja uočene su tijekom '80-tih godina prošlog stoljeća, kad je astronom i fizičar Farhad Yusef-Zadeh pri sveučilištu Northwestern u SAD-u s kolegama otkrio nešto neobično u središtu galaksije. Bili su to dugi, tanki, visoko strukturirani i visoko magnetizirani filamenti plina, dugi na desetke svjetlosnih godina i široki tek jednu svjetlosnu godinu, koji su emitirali sinkrotronske radio-valove.
Porijeklo tih neobičnih struktura, dotad nezabilježenih, desetljećima je ostalo nepoznanicom. No, u međuvremenu je izgrađen teleskop MeerKAT u zvjezdarnici u Južnoafričkoj Republici, koji se sastoji od 64 međusobno povezanih radio antena s višom razinom osjetljivosti pri bilježenju radio-valova. Njegov položaj na južnoj polutki Zemlje omogućio je dubinsko snimanje središta galaksije.
Astronomi su tako po prvi put mogli vidjeti strukturu radio mjehurića pa su između ostalog ustanovili kako je više od sto filamenata smješteno u njima.
ASTRONOMIJA
Turistički vodič kroz Sunčev sustav: Venera
Događanja titanskih razmjera
Čitava struktura u obliku pješčanog sata prostire se na 1.400 svjetlosnih godina i neobično je simetrična. Procjenjuje se kako strukture nisu starije više od nekoliko milijuna godina.
Događanje titanskih razmjera koje je omogućilo njihov nastanak možda je odgovorno i za ubrzavanje elektrona koje je za posljedicu imalo sinkrotronske emisije primjećene u stupovima u središtu Mliječnog puta.
Erupciju je vjerojatno potakla ogromna količina međuzvjezdanog plina pri padu u crnu rupu ili također ogroman izboj pri stvaranju zvijezde što je poslalo udarne valove kroz središte galaksije.
Iako su radio mjehurići manji i niže energetske razine nego Fermijevi, moguće je kako je za njihov nastanak odgovorno slično događanje, možda i niz njih, piše Business Insider.
