Krajem travnja 1986. godine zbog eksplozije reaktora u nuklearnoj elektrani u Černobilu (tada Sovjetski Savez, danas Ukrajina) velika količina radijacije dospjela je u atmosferu.

Zbog toga je ogroman broj životinja u više država kontaminiran radioaktivnim materijalima. Razine radijacije smanjile su se posljednjih godina, s izuzetkom jedne životinje - divlje svinje.

U ovim životinjama koje žive na području Austrije i Njemačke razine radioaktivnog izotopa cezija-137 ostale su iznenađujuće visoke, iako su se smanjile kod drugih životinja, poput jelena i srna.

Taj je paradoks, čini se, napokon razriješen.

Rezultati novog istraživanja pokazuju kako glavni izvor radioaktivnih elemenata nije nesreća u Černobilu, već već testiranje nuklearnog oružja tijekom '60-tih godina prošlog stoljeća.

Černobil će tek doći na red

Naime, radioaktivni cezij nastaje kao posljedica eksplozije nuklearnog oružja i proizvodnje nuklearne energije. Element dolazi u različitom izotopskom sastavu, cezij-135 i cezij-137, ovisno o izvoru.

Analizirajući omjer ovih količina, istraživači mogu točno odrediti izvor zračenja. U gotovo 50 prikupljenih uzoraka mesa, tim je otkrio kako je 88 posto uzoraka bilo iznad njemačkih regulatornih granica za radioaktivni cezij u hrani.

Izračunavajući omjer izotopa cezija u uzorcima, otkrili su da je testiranje nuklearnog oružja odgovorno za 10 do 68 posto kontaminacije, što znači kako bi dio divljih svinja bio radioaktivan čak i da se nesreća u Černobilu nikad nije dogodila.

Divlje svinje vjerojatno progutale cezij iz kontaminiranih gljiva jelenskih tartufa (iz roda Elaphomyces), koje iskopavaju i jedu tijekom zime kada je malo kukuruza i žira na tlu.

Cezij prodire kroz tlo i gljive ga apsorbiraju, kao da je hranjiva tvar. Ovo također objašnjava zašto promatranja pokazuju da su razine radioaktivnosti kod divljih svinja veće zimi.

Iako se cezij iz testiranja nuklearnog oružja i nesreće u Černobilu proširio tlom, čini se kako su gljive u potpunosti apsorbirale izvor iz dosadašnjeg testiranja nuklearnog oružja.

Cezij vrlo sporo prodire kroz tlo, ponekad samo jedan milimetar godišnje. Jelenski tartufi, koji se nalaze između 20 i 40 centimetara, već su upili stariji cezij od prije šest desetljeća.

Mlađi cezij iz Černobila vjerojatno se nije potpuno integrirao ili se tek sada integrira u dubini tla gdje se nalaze gljive. Kad se to dogodi, razina radioaktivnosti u divljim svinjama mogla bi još porasti, piše Washington Post.