Ugledni znanstveni časopis Nature pridao je veliki značaj ovom radu objavivši ga na svojoj naslovnici.

Znanstvenici su još davno uočili da embriji mnogih razvijenih životinja prolaze kroz faze koje izgledom podsjećaju na njihove evolucijske pretke i zaključili da je riječ o svojevrsnom ponavljanju evolucije u malom. Utjecajni biolozi 19. stoljeća kao što su Karl von Baer, Charles Darwin i Ernst Heackel pokušavali su povezati morfološke promjene tijekom embrionalnog razvitka organizma (ontogenija) s morfološkom raznolikošću koja se može uočiti između različitih životinjskih vrsta (filogenija).

No zanimljivo je da se tijekom dvadesetog stoljeća, unatoč snažnom razvoju genetike te razvojne i evolucijske biologije, prijepori oko ove ideje nastavljaju. Neuhvatljiva priroda ovih paralelizama toliko je iritirala neke znanstvenike da su odbacili bilo kakvu mogućnost postojanja korelacija između ontogenije i filogenije, te je ovo područje postalo svojevrstan tabu.

Interes za problem ponovno je oživljen u zadnjim desetljećima dvadesetog stoljeća kroz sintezu razvojne i evolucijske biologije, tzv. Evo-Devo.

Autor nove metodologije

U novom istraživanju Domazet-Lošo je koristio tzv. genomsku filostratigrafiju, metodu koju je sam razvio još prije tri godine, a kojom se može rekonstruirati daleka evolucijska prošlost organizama od prije više stotina milijuna godina.

On i njegov njemački kolega dr. Diethard Tautz s Max Planck Instituta za evolucijsku Biologiju njome su sada dokazali da negdje u sredini embrionalnog razvoja postoji tzv. filotipska faza u kojoj su embriji svih kralježnjaka (riba, gmazova i sisavaca) morfološki izuzetno slični. Prije te faze i nakon nje embriji se, kao prema modelu pješčanog sata, sve više razlikuju.

Postavlja se pitanje zašto ta faza uopće postoji. Po jednom scenariju, koji je zastupao i Darwin, ona predstavlja period kad je embrio najzaštićeniji od vanjskih utjecaja, a po drugom, novijem, ona je rezultat unutrašnje razvojne mehanike.

Naoružan novim alatom, tim je dobio niz podatka o ekspresiji gena u embrionalnim i kasnijim razvojnim stadijima ribe zebrice Danio rerio. Nakon toga, za svaki je razvojni stadij ribe izračunao tzv. indeks starosti transkriptoma (TAI), koji je neočekivano jasno pokazao da se u ontogeniji uistinu zrcali evolucijska povijest.

Nova metoda potvrdila Darwina

Najintrigantnija pravilnost koju je TAI otkrio je da ribe koje stare sve više koriste evolucijski starije gene. Moguće objašnjenje za ovu pravilnost je da su životinje nakon završetka reproduktivne faze sve manje pod utjecajem prirodne selekcije, a rezultati su potvrđeni i kod oblića, mušica i komarca.

'U široj perspektivi, ova studija pokazuje da korelacija između ontogenije i filogenije nije mit, i da u znanstvenim krugovima često kritizirane ideje Von Baera, Darwina i Haeckela zaslužuju ponovnu procjenu', rekao je dr. Domazet-Lošo.

'Ideja postoji već 200 godina, međutim do sada nije bilo čvrste znanstvene potvrde za nju. Mi smo na molekularnoj razini pokazali da je to stvarnost. Prije toga morali smo stvoriti potpuno novu metodologiju baziranu na genomskoj filostratigrafiji koja omogućuje ovakve analize. Tu metodu otkrio sam prije tri godine', rekao je za tportal Domazet-Lošo.

Vrhunska znanost u Hrvatskoj

'Projekt, koji je dijelom financirao i hrvatski fond Jedinstvo uz pomoć znanja, omogućio je da eksperimentalno proučimo ekspresije gena u zebrici, a naša nova metodologija upravo iščitava rekapitulaciju iz genske ekspresije.

Razvojna biologija (embriologija) i evolucija su usko povezane discipline. Naš će pristup ubrzati rekonstrukciju i razumijevanje nastanka mnogih organizama. Moja grupa na Institutu Ruđer Bošković upravo dovršava projekt na rekonstrukciji prvog kralježnjaka. Tu također imamo jako uzbudljiva otkrića.

Ovo je dokaz da se u Hrvatskoj može raditi vrhunska znanost. Pitanje je samo organizacije znanstvenog tržišta i selekcije najboljih. Svi relevantni čimbenici u hrvatskoj znanosti deklariraju znanstvenu izvrsnost kao cilj. To je lijepo, nadam se da je znaju i podržati kad već postoji', zaključio je tridesetpetogodišnji hrvatski znanstvenik.