Otočni mediji javljaju da će u govoru koji će danas održati Paterson znanstvenim, financijskim i moralnim argumentima pokušati uvjeriti svoje kolege političare u velike prednosti koje imaju modificirani usjevi za poljoprivrednike, potrošače i okoliš. Ako ne prihvate GM tehnologiju, smatra, Europa i Velika Britanija riskiraju da zaostanu za ostalim državama poput SAD-a.

Nije tajna da je britanski ministar pobornik genetskog inženjeringa jer smatra da će on omogućiti drugu zelenu revoluciju, a po njegovu mišljenju Velika Britanija bi trebala biti jedna od njezinih predvodnica.

'Europa propušta priliku. Dok ostatak svijeta ide naprijed i ubire plodove novih tehnologija, Europi prijeti opasnost da zaostane. Ne možemo si to dozvoliti', smatra Paterson.

Velika Britanija ove godine očekuje 30-ak posto manje prinose od prošlogodišnjih zbog ekstremnih vremenskih okolnosti. Njezin ministar okoliša vjeruje da bi biotehnološke inovacije mogle riješiti probleme nepredvidivog vremena koje će s klimatskim promjenama biti sve izraženije. 'Tehnologija ima moć da smanji uporabu umjetnih gnojiva, kemikalija i gubitke nakon žetve te da poveća efikasnost poljoprivredne proizvodnje. Kada bismo učinkovitije kultivirali zemlju mogli bismo osloboditi prostor za bioraznolikost, prirodu i divljinu', tvrdi Paterson. Istraživanja tima sa sveučilišta Rockefeller pokazala su da bi se s novim tehnologijama i unaprijeđenim metodama poljoprivrede širom svijeta u narednih 50 godina od eksploatacije mogla osloboditi površina dva i pol puta veća od Francuske.

Europska unija se već godinama opire prodoru GM usjeva. Trenutno dozvoljava uzgoj samo dviju biljaka, a još sedam ih čeka na dozvolu. U Europi glavni su proizvođači GMO-a Španjolska, Portugal, Češka, Slovačka i Rumunjska i to samo kukuruza. Industrijski GMO krumpir pod političkim je pritiskom povučen iz Njemačke i Švedske.

Pobornici GMO-a tvrde da su u posljednjih 20-ak godina, koliko se uzgajaju ovi usjevi, transgenični sojevi povećali produktivnost za više od 98 milijardi USD i uštedjeli oko 473 milijuna kg pesticida. Prema čaopisu Nature od ukupno 1,5 milijardi hektara obradivih površina u svijetu u 2012. GMO-i su se uzgajali na oko 12%, odnosno na 170 milijuna hektara. Najveći dio tih površina nalazi se u pet glavnih proizvođača GMO-a – SAD-u, Kanadi, Brazilu, Argentini i Indiji. Ostatak od 18 milijuna h zasađen je u drugim zemljama širom svijeta.

Mnogi stručnjaci smatraju da će biotehnologija omogućiti drugu zelenu revoluciju i osigurati hranu za mnogo veći broj ljudi nego što danas živi na Zemlji. Procjenjuje se da je prva zelena revolucija – razvoj sojeva žitarica s visokim prinosima, modernizacija sustava navodnjavanja, kao i tehnika distribucije hibridnih sjemena, umjetnih gnojiva i pesticida od 1940-ih do 1970-ih, uglavnom pod vodstvom Normana Borlauga, od gladi spasila više od milijarde ljudi.

Pobornici biotehnologije kao pokretača druge zelene revolucije ističu da bi se pomoću novih tehnologija mogle stvoriti biljke koje bi davale veće prinose i bile otpornije na vremenske nepogode kao što su suše i poplave. Takve sorte zahtijevale bi manje umjetnih gnojiva, i pesticida, bile bi ukusnije, hranjivije, trajnije i u konačnici jeftinije. Za njihov uzgoj trebale bi znatno manje površine i manje resursa nego za uzgoj organske hrane.

No kritičari GMO-a smatraju da biotehnologija potiče stvaranje ovisnosti poljoprivrednika o multinacionalnim kompanijama kao što je Monsanto. Također ističu da genetske modifikacije do danas još nisu stvorile obećane biljke otporne na velike suše ili pretjeranu vlagu. Neki vjeruju da bi GMO biljke mogle kontaminirati prirodne sorte ili ih čak potisnuti.