Devet godina nakon što je hrvatski biolog Goran Šafarek na Madagaskaru otkrio novu vrstu zmije ona je i znanstveno opisana. U ljetošnjem broju znanstvenog časopisa Salamandra nazvana je Liophidium pattoni, a znanstvenici kažu da se radi o prekrasnoj životinji živih boja
Biolog Goran Šafarek zmiju je pronašao sasvim slučajno tijekom ekspedicije Hrvatskog istraživačkog kluba na Madagaskaru u kojoj su još bili Želimir Černelić i Mario Belić. Šafarek je tražio zagubljeni poklopac objektiva na stazi Nacionalnog parka Masoala na sjeveroistoku zemlje kada je uočio dotad nepoznatu vrstu zmije. Bila je duga oko jedan metar, uzdužnih crvenih, žutih i crnih pruga na glavi i prednjoj polovini tijela.
Po povratku kući fotografije zmije poslao je Miguelu Vencesu, tada u Zoološkom muzeju Sveučilišta u Amsterdamu, autoru priručnika za prepoznavanje vodozemaca i gmazova Madagaskara i jednom od najvećih stručnjaka za zmije tog otoka.
'To je spektakularna nova vrsta sa sjeveroistoka, još uvijek nema imena, čak nisam siguran koji je rod', izjavio je tada Vences. Izuzetnu vrijednost nalaza potvrdio je i Frank Glaw iz Bavarske zoološke zbirke iz Münchena, koautor priručnika za vodozemce i gmazove, jer dotada tu vrstu zmije nitko nije znanstveno opisao. Šafarek je tri godine nakon snimke fotografiju objavio u National Geographic Hrvatska, ali do znanstvenog opisa čekalo se do danas.
Kako bi potvrdio nalazak zmije i uzeo jedan primjerak radi istraživanja Hrvatski istraživački klub 2004. godine otišao je ponovno na Madagaskar, ali bezuspješno. Tek lani našao ju je Miguel Vences sa svojim timom, ali nekoliko stotina kilometara dalje. S uzorcima DNK mladom znanstveniku s ogromnim iskustvom u opisivanju nekoliko desetaka vrsta nije bilo teško odrediti taksonomski status. Rad je objavljen u znanstvenom časopisu Salamandra, na popisu current content. Zmija je tada dobila službeni naziv Liophidium pattoni.
'Madagaskar je meka za biologe − Noina arka koja je sačuvala staru afričku floru i faunu. Kao rezultat 160 milijuna godina izolacije, na Madagaskaru žive mnoge endemske biljne i životinjske vrste kojih nema nigdje drugdje. Prirodno blago Madagaskara je, međutim, na putu izumiranja, jer prirodna staništa nestaju pred rižinim poljima stanovništva koje je među najsiromašnijima. Nada ipak postoji, a to je sustav nacionalnih parkova koji podržavaju međunarodne institucije', poručio je Šafarek povodom svog otkrića.
