Pet radova objavljeno je u časopisu Nature, dok šesti, objavljen u Nature Geoscienceu, detaljno prikazuje mjesto slijetanja svemirske letjelice InSight, plitki krater nazvan Šuplji dom u regiji Elysium Planitia.

InSight je prva misija posvećena istraživanju duboko ispod površine Marsa. Opremljena je nizom znanstvenih alata, od seizmometra za otkrivanje potresa, preko senzora za mjerenje tlaka zraka i vjetra, do magnetometra i sonde za mjerenje temperature planeta.

Ultraosjetljivi seizmometar SEIS omogućio je znanstvenicima da čuju podrhtavanja udaljena i tisućama kilometara. Na seizmičke valove utječu materijali kroz koje se kreću, a znanstvenicima je omogućeno da prouče sastav unutarnje strukture planeta. Ta će saznanja pomoći u razumijevanju nastanka planeta, uključujući Zemlju.

Ispada da Mars podrhtava češće, ali i blaže no što se očekivalo. SEIS je dosad uhvatio više od 450 seizmičkih signala, od kojih su većina bili potresi. Najsnažniji izmjereni bio je jačine 4,0; dakle nedovoljno snažan da bi se mogao probiti ispod kore, u donji plašt i jezgru planeta.

'To su najsočniji podaci do kojih smo došli proučavanjem unutarnje strukture planeta', rekao je Bruce Banerdt, glavni istražitelj InSighta u JPL-u.

U očekivanju 'velikog potresa'

No znanstvenici su spremni za više: mjeseci su prošli od slijetanja InSighta u studenom 2018., prije no što je zabilježen prvi seizmički događaj. Krajem prošle godine SEIS je detektirao otprilike dva seizmička signala dnevno. Znanstvenici još uvijek drže fige, nadajući se 'velikom potresu'.

Prije nekoliko milijardi godina Mars je imao magnetsko polje. Više ga nema, ali je ono za sobom ostavilo magnetizirajuće stijene, od dvadesetak metara do nekoliko kilometara ispod tla. InSight je opremljen magnetometrom - prvim na površini Marsa koji je otkrio magnetske signale.

Magnetometar je pokazao da su signali u šupljini Homestead 10 puta jači od onoga što se predviđalo na temelju podataka iz svemirskih letjelica koje proučavaju to područje iz orbite.

Budući da je većina površinskih stijena na lokaciji InSight premlada da bi ih magnetiziralo bivše polje planeta, 'ovaj magnetizam mora potjecati iz drevnih stijena pod zemljom', izjavila je Catherine Johnson, planetarna znanstvenica sa Sveučilišta British Columbia i Instituta za planetarne znanosti. 'Kombiniramo ove podatke s onim što znamo iz seizmologije i geologije kako bismo razumjeli magnetizirane slojeve ispod InSighta. Koliko bi oni snažni ili duboki trebali biti da bi otkrili ovo polje?'

Uz to, znanstvenike je zaintrigiralo što se ti signali mijenjaju tijekom dana i noći te pulsiraju oko ponoći. Još se nagađa što je razlog tome; jedna je mogućnost da su te promjene povezane sa solarnim vjetrom u atmosferi Marsa.

Potraga za znakovima života

InSight gotovo kontinuirano mjeri brzinu vjetra, smjer i tlak zraka. Senzori su otkrili tisuće vrtloga koji struje površinom poput divovskih usisavača, no oni još nisu uhvaćeni kamerom. InSight ima i dva radija: jedan za slanje i primanje podataka te moćniji uređaj koji mjeri Marsove 'titraje', pokušavajući otkriti je li njegova jezgra čvrsta ili tekuća.

Ove godine NASA u ekspediciju šalje i rover Mars 2020, a koji bi trebao tražiti znakove života na Crvenom planetu. Usput će prikupljati uzorke stijena i tla kako bi ih proučili znanstvenici na Zemlji. Rover će istražiti područje Marsa u kojem je drevni okoliš možda bio povoljan za život mikroba. Bit će opremljen potpuno novim podsustavom za prikupljanje uzoraka tla, što uključuje robotsku ruku s bušilicom i stalak za deponiranje uzoraka.

Mjesta na kojima će se tragati za znakovima ugaslog života određivat će se analizom kemijskih, mineralnih, fizičkih i organskih karakteristika stijena. Posebni instrumenti snimat će okoliš u visokoj rezoluciji, a stijene će se analizirati s tri vrste spektroskopije.

I Europa šalje svoj rover

Za istraživanje Marsa zanimaju su razne zemlje, pa i neke privatne tvrtke. Samo ove godine planira se lansiranje pet svemirskih letjelica: Europska svemirska agencija šalje rover ExoMars, a tu su i roveri Ujedinjenih Arapskih Emirata, Japana i Kine, kao i kapsula SpaceX Dragon.

ExoMars će do Marsa odvesti europski rover i rusku površinsku platformu. I europski će rover tragati za znakovima života; skupljat će uzorke bušilicom i analizirati ih najmodernijim instrumentima. ExoMars će ujedno biti prva misija koja će kombinirati sposobnost kretanja po površini i proučavanje Marsa u dubini.

Rover će utvrditi fizička i kemijska svojstva marsovskih uzoraka, uglavnom iz podzemlja. Za uzorcima koji uključuju biomarkere traga se ispod površine jer slaba marsovska atmosfera nudi malu zaštitu od zračenja i fotokemije na površini.

Bušilica je dizajnirana za vađenje uzoraka s različitih dubina, najviše do dva metra, i uključuje infracrveni spektrometar za karakterizaciju mineralogije u bušotini. Prikupljeni uzorci dostavljat će se u roverov analitički laboratorij, u kojem će se obavljati mineraloška ispitivanja. Od posebnog je interesa identifikacija organskih tvari.

Centar za upravljanje roverom bit će u Torinu. Komande će se prenositi putem orbitera i svemirske komunikacijske mreže ESA, a ona djeluje u Europskom svemirskom operacijskom centru ESOC.

Laserske antene za bržu komunikaciju

U međuvremenu, NASA u kalifornijskoj pustinji priprema teren za novu antenu za bolju komunikaciju s letjelicama u svemiru. Dio dubinske svemirske mreže DSN, antena široka 34 metra, prenosit će ogromne količine podataka koje bi jednog dana astronauti trebali slati na Zemlju.

Za dvije i pol godine, kad bude dovršena, ova će antena dobiti ime Deep Space Station-23, čime će se broj operativnih antena dubinske svemirske mreže povećati na 13. Antene su raspoređene na tri pozicije, u Kaliforniji, Španjolskoj i Australiji, te razmaknute za 120 stupnjeva kako bi se omogućio stalni kontakt sa svemirskim brodovima.

DSS-23 će funkcionirati kao radioantena, ali će biti opremljen i zrcalima i posebnim prijemnikom za lasere koji zrače iz dalekih svemirskih letjelica.

'Laseri mogu povećati brzinu podataka odaslanih s Marsa za desetak puta u usporedbi s radijskim signalom', objašnjava Suzanne Dodd, direktorica Interplanetary Networka, organizacije koja upravlja DSN-om.

Kalifornijsko bistro nebo idealno je mjesto za postavljanje laserskog prijemnika, osjetljivog na oblačno vrijeme. Kad NASA za nekoliko godina prema metalom asteroidu lansira orbiter Psyche, ponijet će i eksperimentalni odašiljač za lasersku komunikaciju. Podatke i slike slat će opservatoriju na planini Palomar u južnoj Kaliforniji, ali će usput komunicirati s novom antenom, utirući put većim brzinama u slanju podataka iz dubokog svemira.