Na prvi pogled, neupućenim novinarima i čitateljima, priča može djelovati uvjerljivo. Voditelj istraživanja je ugledni astronom i astrobiolog Chandra Wickramasinghe s University of Buckingham, a ono je objavljeno u časopisu zvučnog imena Journal of Cosmology.

Autori u svojem izviješću tvrde da su pomoću balona koji su poslali u stratosferu na visini od 27 km na dezinficiranim slajdovima za mikroskope prikupili uzorke minijaturnih organizama nalik na alge kremenjašice, odnosno dijatomeje veličine između 3 i 10 mikrona koji, kako ističu, nikako nisu mogli doći sa Zemlje pa se nameće zaključak da su vjerojatno stigli iz svemira na nekim meteorima poput Perzeida.

Kao ključni argument u prilog ovoj hipotezi autori navode sljedeće opservacije:

1 Da su čestice te veličine na tako velike visine mogle stići samo zahvaljujući nekoj velikoj vulkanskoj erupciji kakve prije njihovog eksperimenta nije bilo mjesecima.

2 Da čestice tih dimenzija i težine padaju prema tlu brzinom od 1 cm/s pa nikako nisu mogle ostati dovoljno dugo na visini od 27 km da ih balon ondje pronađe.

Autori doduše priznaju da bi princip Occamove oštrice (najuvjerljivijeg i najjednostavnijeg rješenja) primijenjen u ovom slučaju išao u prilog ideji da su dijatomeje stigle sa Zemlje. Također priznaju da uz vulkane postoje i alternativne mogućnosti za njihovo putovanje – primjerice munje koje se kreću uvis. Mehanizmom elektroforeze, odnosno kretanja čestica kroz fluid zahvaljujući električnom polju, dijatomeje su mogle stići na velike visine.

'Takve pojave munja koje idu prema gore od oblaka prema stratosferi poznate su u meteorologiji. One sa sobom mogu ponijeti male čestice na velike visine', rekla je za tportal meteorologinja dr. sc. Nataša Strelec Mahović iz DHMZ-a.

Kada se u obzir uzme i činjenica da Zemlja obiluje dijatomejama – ima ih oko 100.000 vrsta, a mogu se u velikim brojevima naći i u vodi i na kopnu, nije jasno zašto ih ne bi moglo biti u stratosferi. Zanimljivo je da autori pod snimkom u svojem radu pišu da bi njihova alga mogla pripadati vrsti alge koja je poznata kao Nitzschia.

Konačno u cijeloj priči treba uzeti u obzir još dvije činjenice. Kao prvo časopis Journal of Cosmology u ozbiljnim znanstvenim krugovima nema veliki kredibilitet, a poznat je po upornom, ali nedovoljno uvjerljivom promicanju ideje panspermije – koncepta prema kojem je život na Zemlju stigao iz svemira. NASA-in inženjer Richard B. Hoover, jedan od suradnika časopisa, 2011. je dobio nagradu Pigasus za pseudoznanost i šarlatanstvo za svoje brojne tvrdnje da je otkrio dokaze o postojanju mikroskopskog života u meteoritima.

Chandra Wickramasinghe je pak poznat kao jedan od utemeljitelja teorije panspermije. U svibnju 2003. ugledni časopis Lancet objavio je pismo Wickramasinghea, koje su supotpisali Milton Wainwright i Jayant Narlikar u kojem je predstavljena hipoteza da je i virus SARS-a stigao iz svemira, a ne od peradi. Lancet je kasnije objavio čak tri rada koji su pokazali da njihova hipoteza nije utemeljena na dokazima.

Naravno, ideja da je život došao na Zemlju iz svemira, na meteoritima, u svojoj biti nije nebulozna, naprotiv. No stručnjaci ističu da bi se svaka tvrdnja da je ona potvrđena trebala temeljiti na jakim, nedvojbenim argumentima koji ne bi ostavljali obilje alternativnih mogućnosti.

Ovo mišljenje dijeli i hrvatski astrofizičar dr. sc. Dario Hrupec s Instituta Ruđer Bošković.

'Prema slaboj kvaliteti izvornog članka i lošoj reputaciji časopisa u kojem je on prihvaćen, može se zaključiti da je vrlo vjerojatno riječ o tome da su autori toliko zaljubljeni u svoju hipotezu panspermije da se jako nekritički odnose prema rezultatima svojih opažanja', rekao je dr. Hrupec i dodao: 'Ideja da je život na Zemlju došao iz svemira zanimljiva je i legitimna pretpostavka koju vrijedi istraživati. No ovakvi radovi, rekao bih, samo diskreditiraju astrobiološku struku'.