Danas se obilježava 175 godina otkako je izumljena fotografija, a paralelno s tim se vrijedi podsjetiti ne samo vrhunskih radova, već i brojnih tekstova u kojima se tvrdi kako je fotografija - mrtva. Nekolicina slavnih fotografa, ali i povjesničara smatra kako se postupno i agresivno mobilnim uređajima uništava jedan vid umjetnosti, no je li to uistinu tako?
19. kolovoza 1839. godine francuska vlada je u potpunosti besplatno objavila pojedinosti fotografskog procesa (dagerotipija), nakon što se ranije iste godine u Francuskoj akademiji znanosti (Académie des sciences) predstavio taj patentirani proces. Posrijedi je uistinu bio 'dar svijetu' (osim Velikoj Britaniji, gdje su se i dalje morali plaćati patentne licence).
Proces su razvili Joseph Nicèphore Nièpce i Louis Daguerre (po kojem je tehnika dobila ime), a danas je riječ o prvom fotografskom procesu koji je postigao značajan uspjeh. No, taj dvojac nije bio jedini umiješan u posao 'snimanja trenutka', jer je u Engleskoj William Henry Fox Talbot radio na vlastitom procesu – također 1839. godine, no zbog brojnih patentnih kontroverzi nije doživio komercijalnog uspjeha. Zbog ovih pionira, ta godina se uzima kao godinom u kojoj je izumljena fotografija, a danas se slavi 175. godina postojanja.
Procesi i tehnike su se usavršavali, filmski fotoaparati su postajali sve manji i prihvatljiviji općem potrošaču, dok je Kodakov inženjer Steven Sasson radio na tome da fotografiju dovede do početka sljedeće ere – trenutaka zabilježenih u digitalnom obliku 1975. godine. Naravno, zbog tehnoloških ograničenja digitalna fotografija je svoj istinski život i popularnost započela tek s početkom novog milenija, 25 godina kasnije.
Okorjeli korisnici filma i dan danas nalaze 'mane' slikama dobivenim pomoću digitalnih senzora, no činjenica je da su današnji senzori i tehnologije općenito omogućili kamerama hvatanje nevjerojatnih trenutaka, kako na dnevnom svjetlu, tako i u noćnim uvjetima. Mobilni fotoaparati danas u sebi sve više koriste tehnologije koje su 'progledale' upravo na DSLR-ima!
S pojavom prvih mobilnih kamerica, malo tko je mogao pretpostaviti da će danas one praktički u potpunosti uništiti tržište kompaktnih fotoaparata. Velikani industrije su počeli dodavati brojne mogućnosti poput bežičnog umrežavanja i prijenosa slika, kontrole pomoću mobilnih uređaja – no uhvaćeni su nespremni. Era kompaktnih fotoaparata kao da je bila zaključena i mnogo prije nego je slavna Annie Leibovitz krajem 2011. izjavila da je iPhone najbolja snapshot kamera uopće.
Prošlo je još neko vrijeme, a mobilni proizvođači su prestali lov na izumiruće kompaktne fotoaparate te se počeli baviti jedni drugima. Svjetlo dana su ugledali prvi mobilni uređaji s enormno velikim senzorima i razlučivosti poput modela Nokia 808 PureView. S njenim senzorom veličine 1/1.2" uz 'oversampling' su se mogli dobiti rezultati koji su konkurirali i brojnim DSLR modelima. Pojavili su se još i optički stabilizirani senzori za snimanje u uvjetima lošeg osvjetljenja, ali i nove tehnologije senzora na kojima su radili Samsung i Sony. Sve ovo u kombinaciji s rastom popularnosti online fotografskih servisa i društvenih mreža poput Instagrama dovelo je do ovoga danas – potpune dominacije mobilne fotografije.
U tom smislu, kritičari doba vjeruju kako su fotografi danas izgubili 'ono nešto', ali i zaboravili kako uopće nastaje fotografija. Mobilna fotografija se u očima nekih umjetnika vidi narcisoidnom, pretencioznom i u nekim segmentima jednostavno razaračkom. No, ona nije (nužno) takva, a smjestiti sve 'u jedan kalup' (poput 'selfija') je, posebno danas, jednostavno nemoguće – pa i nezahvalno.
'Fotografije otvaraju vrata u prošlost, ali omogućuju i pogled u budućnost'
Citat
'Fotografija se ne snima, ona se stvara', riječi su kojima će mnogi foto-zaljubljenici gotovo pjesnički opisati ovu granu umjetnosti. Ipak, ponekad i najobičniji snapshot trenuci - oni koje bi se po spomenutim parametrima nazvalo 'snimljenima', a ne 'stvorenima' – oduzimaju dah, a upravo zahvaljujući razvoju mobilne fotografije se u njima može uživati danas više no ikad prije u povijesti.
Ovaj izum koji je donio istinsku revoluciju u svijet i danas ostaje nevjerojatno moćan alat i medij, dostupan svima. Dok su se zabilježenim trenucima ljudi nekoć mogli diviti tek u ograničenim prostorima, sjećanja, radost i sve ostale trenutke s drugima u svijetu je danas moguće podijeliti u treptaj oka. Na određeni način 'dar svijetu' s početka priče to ostaje i sada.
Stoga se zaključak sam nameće – fotografija je zahvaljujući razvoju tehnologija raširenija nego ikad prije, a kakvim se alatima ona stvara uistinu nije toliko bitno, ponekad čak ni profesionalcima. Jesu li pak fotografi danas zbog svega skupa postali lijeni (u smislu koliko su brojni dobri uradci među nebrojeno mnogo okidanja), već je d(r)uga priča, baš kao i problem otpuštanja fotoreportera u brojnim medijima…
