Ovdje, na sjeveroistoku Islanda, skupina međunarodnih istraživača priprema se bušiti dva kilometra u srce vulkana. Svrha ovog 'žilvernovskog' projekta gradnja je prvog podzemnog opservatorija magme u svijetu.

Projekt vrijedan 100 milijuna dolara pokrenut je još 2014. godine, a prva bušenja trebala bi početi 2024. U njemu sudjeluju znanstvenici i inženjeri s 38 istraživačkih instituta i tvrtki iz 11 zemalja, uključujući Sjedinjene Američke Države, Veliku Britaniju i Francusku.

Njihova je namjera izbušiti rupu do magmatske komore u vulkanu.

Suprotno od lave koja izbija na površinu, magma, rastaljeni stjenovit materijal ispod Zemljine površine, znanstvenicima je i dalje zagonetka.

Opservatorij u Krafli bit će prvi takav u svijetu, rekao je Paolo Pappale, vulkanolog s talijanskog Nacionalnog instituta za geofiziku i vulkanologiju INGV.

"Nikada nismo proučavali podzemnu magmu, osim kad bismo slučajno nabasali na nju prilikom bušenja“ u vulkanima na Havajima, u Keniji i u samoj Krafli 2009., dodao je Pappale.

Znanstvenici se nadaju da će projekt dovesti do velikog napretka u iskorištavanju geotermalne energije i da će produbiti znanje o predviđanju vulkanskih erupcija i rizika.

Ključno je znati gdje se nalazi magma kako bismo bili spremni za erupciju, rekao je Pappale. "Bez toga, mi smo gotovo slijepi“, dodao je.

Nije tako duboko

Poput mnogih znanstvenih dostignuća, opservatorij magme rezultat je neočekivanog otkrića.

Kad su 2009. godine inženjeri radili na proširenju geotermalne elektrane Krafla, golemo svrdlo slučajno je probušilo magmatski džep na dubini od 2,1 kilometra.

Dim se podigao iz bušotine, a poteklo je i nešto lave koja je oštetila opremu za bušenje. Međutim, nije došlo do erupcije niti je itko ozlijeđen.

Vulkanolozi su tada shvatili da su nadomak magmatske komore, za koju procjenjuju da sadrži oko 500 milijuna kubičnih metara magme.

Znanstvenici su bili zaprepašteni što su pronašli magmu tako plitko. Očekivali su da će morati bušiti barem do dubine od 4.5 kilometara prije nego što do nje dopru.

Posljedične studije su pokazale da otkrivena magma ima slična svojstva poput one iz erupcije Krafle 1724. godine, što znači da je stara barem 300 godina.

"Ovo otkriće bi moglo potencijalno značiti golem napredak u sposobnostima razumijevanja mnogih različitih stvari - od postanka kontinenata do dinamike vulkana i geotermalnih sustava", entuzijastično je rekao Pappale.

Kao da iglom bodete slona 

Slučajno otkriće magme bilo je povoljno i za Landsvirkjun, islandsku elektroenergetsku tvrtku koja upravlja tamošnjom elektranom.

Kad je tako blizu tekućoj magmi, stijena doseže toliko ekstremne temperature da tekućine postaju "superkritične“, odnosno u agregatnom su stanju između tekućeg i plinovitog.

Energija koja se ondje proizvede je od pet do 10 puta snažnija od one proizvedene u konvencionalnim bušotinama za geotermalne elektrane. 

Temperatura pare koja je izbila na površinu tijekom incidenta 2009. iznosila je 450 Celzijevih stupnjeva, što je najviša zabilježena temperatura vulkanske pare. 

Dvije takve "superkritične" bušotine bile bi dovoljne da proizvedu 60 megavata električne energije, što je količina za koju je postojećoj geotermalnoj elektrani potrebno 18 bušotina. 

Landsvirkjun se zato nada da će ovaj međunarodni projekt dovesti "do novih tehnologija kako bi se moglo bušiti dublje i iskoristiti energija s kojom se to dosad nije moglo", rekla je Vordis Eiriksdottir, čelnica odjela za geotermalne operacije i upravljanje resursima u kompaniji. 

Bušenje u ovoliko ekstremnom okruženju tehničko je zahtjevno. Oprema mora biti otporna na koroziju koju stvara izuzetno vruća para.

Mogućnost da bi pothvat mogao izazvati vulkansku erupciju nešto je zbog čega se naravno treba brinuti, kaže John Eichelberger, geofizičar sa Sveučilišta Aljaska i jedan od pokretača projekta u Krafli. "Ali to je kao da iglom bodete slona“, dodao je. 

"Magma je otkrivena u desetak bušotina na trima različitim mjestima u svijetu i ništa se loše nije dogodilo", kazao je Eichelberger.