Tajnoviti kvazari udaljene su galaksije u čijem središtu je crna rupa, a okružene su prstenovima od plina i zvijezda. Riječ je o tisućama svjetlosnih godina udaljenim središtima jednostavnih galaksija koje nastavljaju fascinirati astronome diljem svijeta. Njihova mračna jezgra zbog ogromne mase usisava okolnu tvar i mrvi je u vrući disk koji od topline isijava veliku količinu energije. Uz pomoć tog bljeska znanstvenici poput Feigea Wanga iz promatračnice Steward na Sveučilištu u Arizoni mogu prepoznati i promatrati ove udaljene objekte.

Wang je jedan od najpoznatijih promatrača udaljenih kvazara. 'Posljednjih nekoliko godina pokušavam uloviti one najudaljenije', komentirao je. Intrigantna stvar vezana uz ovako udaljene objekte je što pogled u njih pruža i pogled u u duboku prošlost - svjetlu koje od njih putuje prema Zemlji za dolazak u nekim slučajevima treba više milijardi godina, piše popular Science.

Tri teleskopa u Čileu i na Hawajima Wangu su 2021. pomogli da otkrije najudaljeniji poznati kvazar. Njegovo ime je J0313-1806 i od nas je udaljen više od 13 milijardi svjetlosnih godina, što znači da se prizor koji astronom uspio snimiti ovdio svega 670 milijuna godina nakon Velikog praska.

Wang smatra da je crna rupa u središtu ovog kvazara fascinanta, s obzirom da prema današnjem razumijevanju astrofizičara - ona uopće ne bi smjela postojati.

Kvazar koji je slomio astrofiziku

J0313-1806 kontrira znanstvenim tezama s obzirom da crne rupe njegove veličine svoj put započinju kao 'sjemenke' te rastu usisavanjem okolne mase. Jedan model predlaže da su prve zvijezde iza sebe ostavile ovakve temelje 'živeći brzo i umirući mlade'. Rojevi zvijezda koji se, u drugim slučajevima, urušavaju sami u sebe trebale bi se sakupiti i pretvoriti u dobar 'građevni materijal'.

Niti jedan od ovih scenarija ne može objasniti J0313-1806 čije središte ima 1.6 milijardi veću od one našeg Sunca te je 500 puta masivnije od crne rupe u sredini naše galaksije. Drugim riječima, u vrijeme nastanka ovog kvazara, svemir jednostavno nije mogao proizvesti dovoljno zvijezda da opravda postojanje središta J0313-1806.

Wang i kolege umjesto toga predlažu novu teoriju prema kojoj je za nastanak ovako velikog objekta odgovorna obilna zaliha vodika, odnosno oblaka plina koji se urušio u sebe i postao dovoljno gust da stvori crnu rupu koja je nakon toga pojela okolne zvijezde i plin. Bez ostalih kvazara slične starosti, doduše, ovu teoriju je teško potvrditi, što znači da će nastanak J0313-1806, bar za sad, ostati tajnom.

'Raspolažemo sa jako malom količinom podataka o okružju najranijih kvazara s obzirom da naši mjerni instrumenti imaju ograničen domet' komentirao je Wang.

Bolja budućnost

Optimizam unose novi strojevi za promatranje neba poput dugo iščekivanog svemirskog teleskopa James Webb, kao i promatračnice Vera C. Rubin u Čileu koja će vrata otvoriti 2023. Tu je također i svemirski teleskop Nancy Grace Roman koji će u orbitu stići 2025. te od tamo pomoći pri promatranju neba u spektru blizu infracrvene.

Wang se nada da će ovi alati otkriti više informacija o razvoju mladih crnih rupa. 'Iduće će desetljeće biti izvrsna era za proučavanje najudaljenijih objekata u svemiru'.