Stručnjaci za Maje smatraju pak da su ova nagađanja neutemeljena te da je kalendar bio predviđen tako da računanje počne ispočetka. No znanstvenike puno više i mnogo duže zanima jedna druga, stvarna apokalipsa – ona u kojoj je nestala velika civilizacija Maja.

Maje su generacijama živjeli u razvijenoj kulturi u području Središnje Amerike. Njihova prva naselja datiraju još iz 19. stoljeća prije Krista. Bili su vrsni graditelji piramida - procjenjuje se da su ih konstruirali više od 100.000. Imali su pismo, njegovali su umjetnost, arhitekturu, matematiku i astronomiju. No negdje u 8. i 9. stoljeću nakon Krista njihovo društvo naglo propada. Uzroci ovog raspada sustava donedavno su bili predmetom brojnih znanstvenih rasprava i teorija.

Nova istraživanja pokazala su da su Maje dobrim dijelom i sami odgovorni za svoju sudbinu. Naime, prema studiji koja je ovih dana predstavljena na godišnjoj konferenciji Američke geofizičke unije, Maje su u područjima u kojima su živjeli krčili šume i tako izazvali velike suše. Znanstvenici već duže spekuliraju da su suše bile ključni uzrok propasti Maja, međutim katastrofu su mogli ubrzati i neki drugi čimbenici poput ratova i prenapučenosti.

U novoj studiji tim pod vodstvom Benjamina Cooka iz NASA-inog Instituta za svemirska istraživanja Goddard koristio se rekonstrukcijama vegetacije unazad 2.000 godina. Njihovi rezultati pokazali su da je sustavno krčenje šuma koje su provodili Maje značajno pogoršalo suše u Središnjoj Americi. Neke ranije studije utvrdile su da je na sličan način nestala civilizacija južnoameričkog naroda Nazca koji je poznat po golemim crtežima na zemlji.

Kada je riječ o Majama, nameće se pitanje kako su relativno primitivni poljoprivrednici mogli utjecati na vremenske prilike. Znanstvenici smatraju da su površine koje su Maje iskrčili imale veći indeks refleksije od tamnijih šuma. To znači da su reflektirale energiju u atmosferu umjesto da je apsorbiraju. Na taj se način smanjio dotok energije koja je bila neophodna za procese kao što je pretvaranje vode u paru i oblake. Konačan rezultat bilo je smanjenje količina oborina za 10 do 20 posto. Zbog smanjenih količina kiša tlo se isušilo pa je sva dodatna energija odlazila u zagrijavanje površine umjesto u isparavanje vode. Temperature površine porasle su za 0,5 stupnjeva Celzija. Za društvo koje je ovisilo o poljoprivredi to je bilo pogubno.

Cook i njegovi kolege usporedili su vegetaciju iz razdoblja prije i nakon dolaska Columba 1492. Invazija Europljana smanjila je broj starosjedilaca za čak 90 posto. To je smanjilo ljudski pritisak na šume pa su one ponovno počele rasti. Tragovi u tlu pokazuju da je nakon invazije klima ponovno postala vlažnija. Znanstvenici smatraju da je krčenje šuma odgovorno za oko 50 posto intenziteta suša i upozoravaju da bi se slični scenariji mogli ponoviti i u budućnosti iz istih razloga – pretjeranog krčenja šuma.