Tko god ima psa dobro zna da oni vole istraživati što ima u kanti za smeće. Ova navika čovjekovog najboljeg prijatelja posebno je dobro poznata vlasnicima kuća koji vreće za smeće drže u svojim vrtovima – čopori pasa lutalica redovno će ih rastrgati i ispremetati
Nova istraživanja pokazala su da ovakvo, ponekad neugodno ponašanje pasa ima duboke korijene. Naime, analiza psećeg genoma, predstavljena u novom broju časopisa Nature, otkrila je da oni, za razliku od vukova, imaju brojne gene za preradu škroba. To potvrđuje teoriju prema kojoj su se razvili iz vukova koji su bili sposobni probavljati otpatke ranih poljoprivrednika.
Nitko ne zna točno kada su se niti kako naši preci blisko povezali s psima, međutim, neki arheološki nalazi pokazuju da se to zbilo prije mnogo tisuća godina. Prema jednoj teoriji ljudi sakupljači – lovci koristili su vukove kao stražare i pomoćnike u lovu.
No prema drugoj pripitomljavanje je započelo kada su vukovi počeli krasti našu hranu i otpatke i konačno počeli živjeti u blizini ljudi.
'Prema ovoj drugoj hipotezi ljudi su razvili poljoprivredu i stvorili trajna naselja, a s time i odlagališta smeća. Tako je odjednom nastao novi izvor hrane, nova niša koju su vukovi mogli koristiti. Oni vukovi koji su je najbolje znali iskoristi postali su preci pasa', objasnio je Erik Axelsson sa Sveučilišta u Uppsali istaknuvši da novo istraživanje potvrđuje drugu pretpostavku.
Dr. Axelsson i njegovi kolege istražili su DNK više od 50 suvremenih pasa različitih pasmina – od koker španijela do njemačkog ovčara. Njihove gene usporedili su s genima 12 vukova koji su prikupljeni iz različitih dijelova svijeta. U genomu životinja skenirali su područja u kojima su zabilježene najveće razlike koje su mogle biti ključne za pojavu domaćeg psa. Otkrili su 36 takvih područja koja sadrže nešto više od stotinu gena. Analiza je utvrdila prisutnost dvije glavne funkcionalne kategorije – gene povezane s razvojem mozga te gene za probavljanje škroba. Ovi potonji bili su vrlo korisni za probavljanje odbačenih žitarica i druge biljne hrane.
'Vukovi također imaju ove gene, međutim, oni ih ne koriste tako efikasno kao psi', rekao je Axelsson koji smatra da je to psima omogućilo da učinkovitije koriste hranjive sastojke škrobi.
Razlike u genima mozga vjerojatno su temelj za razlike u ponašanju koje se danas očituju između dviju vrsta. Pse je mnogo lakše trenirati, a to je ranim ljudima olakšalo njihovo pripitomljavanje.
