'Kad smo je vidjeli svi smo povikali - majko božja', rekao je jedan od ribiča Robby Benz. 'Činilo nam se da nije mrtva, barem ne odavno, jer je još micala krakovima i lijepila se kada smo je prebacili u brod.'

Čim su stigli na obalu, ribiči su pozvali stručnjake, a životinja je ubrzo završila u Prirodoslovnom muzeju Floride u Gainesvilleu.

Smatra se da divovske lignje, najveći beskralježnjaci na svijetu, mogu dosegnuti dužine od 18 metara i težine od gotovo tone. Na obale sjeveroistočne Kanade 1933. naplavljena je jedna mrtva životinja dužine od čak 21,95 metara. Primjerak pronađen kraj Floride je znatno manji, dug je osam metara i težak oko 90 kilograma (snimka dolje desno - kliknite za uvećanje), ali je u izvrsnom stanju.

Poput drugih divovskih lignji, i ova ima uglavnom bijelu kožu sa crvenkastim pjegama koje sadrže kromatofore, pigmentne stanice koje joj omogućuju da brzo mijenja boju radi komunikacije ili kamuflaže.

Ova misteriozna stvorenja nastanjuju oceane širom svijeta, međutim, bliski susreti s njima u vodama kraj Floride vrlo su rijetki.

'To su izuzetno rijetke životinje', rekao je dr. Roger Portell, paleontolog u prirodoslovnom muzeju koji je sudjelovao u prepariranju lignje. 'Najčešće obitavaju na velikim dubinama pa ih obično ne vidimo.'

Portell ističe da je uhvaćeni primjerak izuzetan.

'Lignja nije bila jako ozlijeđena. Iako joj je nedostajao jedan krak, čini se da nije bila napadnuta', objasnio je i dodao da je vjerojatno uginula nakon parenja. 'Kod glavonožaca, među kojima i lignji, hobotnica i sipa, uobičajeno je da i mužjaci i ženke uginu nedugo nakon reprodukcije. Pretpostavljamo da se to dogodilo i ovoj lignji.'

Stari moreplovci znali su divovske lignje prikazivati kao čudovišta koja potapaju brodove, a priče o njima dugo su se smatrale bajkama. Danas se zna da one ne predstavljaju prijetnju mornarima, međutim, ponekad se hvataju u koštac s kitovima ulješurama. Prvi znanstveni dokaz njihovu postojanju bio je 'kljun' jedne životinje, koja se 1854. nasukala kod Jütlanda u Danskoj, a dospio je u ruke prirodoslovca Japetus Steenstrupa. On je istražio ostatke i prvi opisao divovsku lignju.

Čelnici muzeja ističu da je uhvaćeni primjerak izuzetno dobro očuvan jer su ribiči ispravno i brzo reagirali. Tijelo goleme životinje preparirano je formalinom, a nakon dva tjedna procesa zaštite postat će dijelom izložbene kolekcije. Neki stručnjaci već su izrazili želju da je dođu proučavati. Ulovljeni primjerak mogao bi razotkriti neke tajne o njihovoj prehrani, razmnožavanju i veličini te postoji li više vrsta ovih neobičnih stvorenja.