NASA-ina letjelica Juno otkrila je da Jupiterova atmosfera proizvodi električne izboje slične sijevanju munja - prolaznih svjetlosnih događaja
NASA-ina letjelica Juno snimila je šarene izboje električne energije u atmosferi Jupitera. Fenomeni koji uključuju 'vile' u obliku meduza i diskove pod imenom 'vilenjaci' također se mogu promatrati i puno bliže - na Zemlji gdje su po prvi put bili dokumentirani tijekom oluje 1989. Znanstvenici su točno pretpostavili da bi ovakvi fenomeni mogli nastajati i na drugim planetima koji imaju munje - planetima poput Jupitera.
Teoriju na stranu, ovo je prvi put da smo vilenjake i vile snimili na drugom planetu. Juno, podsjetimo, oko jupitera kruži još od 2016. te uporno sakuplja slike njegovih aurora u ultraljubičastom svjetlu. Tim znanstvenika koji je analizirao nove snimke pronašao je zanimljivu pojavu.
Na Jupiterovom južnom polu otkrili smo nepredvidiv svjetli bljesak svjetla. Na slici ga je moguće vidjeti zaokruženog žutim krugom, objašnjava Business Insider.
"Tijekom procesa slaganja svih ovih slika primjetili smo neobične kratke izboje svjetla' komentirala je Rohini Giles, znanstvenica iz tima Juno. 'Nakon toga smo pretražili sve podatke koje smo sakupili tijekom četiri godine i pronašli jedanaest sličnih izboja vrlo sličnih karakteristika'. Također valja naglasiti da svaki od ovih izbijanja svjetla traje nekoliko mililsekundi.
Giles i tim svoja su otkrića objavili u Journal of Geophysical Research: Planets.
Vile (sprites) na zemlji izgledaju kao dugi crveni krakovi koji se prema zemlji spuštaju iz aureole. Oni nastaju kad udar munje na velikoj visini stvori kvazi elektrostatsko polje. U drugom slučaju munja može elektromagnetske valove poslati prema gore te stvoriti svjetleće diskove koje zovemo vilenjaci (elves).
vezane vijesti
Juno ne može potvrditi jesu li ovi događaji nastali zbog udara munje, s obzirom da se instrument za detekciju munja nalazi na drugoj strani u odnosu na instument za očitanje u ultraljubičastom spektru. Slike oba instrumenta nastaju u vremenskom razmaku od 10 sekundi, što je puno dulje od 11 milisekundi potrebnih za jedan izboj svjetla.
Sve osim konkretnog očitanja implicira da su jedanaest registriranih izboja zbilja prolazni svjetlosni događaji. Traju kratko, proizvode veliku količinu vodika i nastaju 300 kilometara iznad Jupiterovih vodenih oblaka - što znači da su previsoko da bi bili munje. 'Sad kad znamo što trebamo tražiti, bit će nam puno lakše pronalaziti vilenjake i vile na drugim planetima. Uspoređivanjem vilenjaka i vila s Jupitera s onima na Zemlji pomoći će nam bolje razumijeti električne ektivnosti u planetarnim atmosferama' komentirala je Giles.
