Podaci prikupljeni ranije pomoću NASA-inog lovca na planete, svemirske letjelice Kepler, naveli su znanstvenike na zaključak kako bi trebao postojati bar jedan planet veličine Zemlje u nastanjivoj zoni svakog crvenog patuljka, najčešće zvijezde u nama poznatom dijelu svemira.

No čikaški su znanstvenici otkrili kako bi taj broj trebao biti barem dvostruko veći, uzme li se uz obzir kako bi pokrov oblaka mogao pomoći razvoju života na tim planetima.

Upotrijebili su trodimenzionalni klimatski model, koji je izvorno korišten za predviđanje globalnog zatopljenja na Zemlji. Koristeći ga, došli su do obrazaca za planete koji kruže oko crvenih patuljaka. Otkrili su kako se na dijelovima planeta okrenutih prema zvijezdi formiraju ogromni, gusti oblaci.

'Oblaci su zaslužni za zagrijavanje i hlađenje na Zemlji', objasnio je profesor Dorian Abbot, jedan od autora studije, a prenosi HGHN. 'Reflektiranjem sunčevih zraka rashlađuju, dok upijanjem infracrvenog zračenja s površine stvaraju učinak staklenika. To je dio procesa koji planet čine dovoljno toplim za održavanje života.'

Nastanjiva zona je područje u kojem planet ima temperaturu na kojoj voda može biti u tekućem obliku. Ako je planet preblizu svojoj zvijezdi, kao naš Merkur, voda ispari, a ako je predaleko, zamrzne se. Budući da su crveni patuljci hladniji i manje svijetli od Sunca, znanstvenici procjenjuju kako je ta zona kod njih veća nego u našem solarnom sustavu.

Studija je objavljena u časopisu Astrophysical Journal Letters.