Ne znam za vas, ali meni je veliko zadovoljstvo, barem što se videoigara tiče, vraćati se klasicima. Jedna od igara zbog kojih sam zavolio mobilni gejming bila je Mika Mobileov Battleheart, neortodoksna minimalistička strategija u pravom vremenu u kojoj igrač vodi grupu avanturista koji se bore protiv hrpe nadolazećih monstruma.

Vic kod Battlehearta leži u njegovom nepokolebljivom sučelju. Umjesto da kontrolirate jedinice kao u svakoj drugoj strategiji u pravom vremenu, u Battleheartu likove kontrolirate povlačenjem prstom do njihove destinacije, bio to neprijatelj ili nova pozicija na mapi. Drugi ključni dio kontrola su tri specijalna napada po liku koje igrač aktivira tako da tapne na lika, i izabere vještinu koja će se, ukoliko još nije spremna, aktivirati i izvesti čim odbrojavanje stigne na nulu.

Pravila igre

Avanturista, kao što ste i sami pretpostavili, ima mnogo i svaka od njihovih vještina da se fino podesiti kako bi pružila maksimalnu učinkovitost u izazovnoj borbi. Pored sinergije unutar tima koja ditira temelje učinkovite družine (uvijek morate imati barem neku vrstu podrške, kao i nekog tko će primati većinu napada), ovo daje nesmiljenu fleksibilnost i prilagodljivost hrpi različitih stilova igre. Moguće se koncentrirati na štetu na jednom cilju, kontroliranje bojnog polja ili nešto manje učinkovitu ali sveobuhvatniju štetu na većem području. Svi napadi i sva oprema mogu se modificirati i unaprijediti, a mjesta na kojima se borite te koja sustavno postaju sve složenija, nude određene resurse koje koristite za učinkovitu nadogradnju vašeg stila igre. I sve to u pravom vremenu.

Lijeni dizajn

Problem kod Battlehearta 2, doduše, ne leži u konceptu koji je toliko nepokolebljivo dobar da ga nema smisla nadograđivati, već u podlozi svake petominutne borbe. Za razliku od prijašnjeg nastavka gdje su vještine bile raspoređene unutar predvidljivog stabla, ovdje je sve dostupno odjednom te igrača prisiljava da minimalizira troškove. Drugim riječima, igra vas ne potiče da eksperimentirate osim u slučaju kada vas neki novi neprijatelj ne razdrapa na komade.

Svake izmjene vještina su skupocjene te oduzimaju resurse koje biste investirali u legendarna oružja, višestruko moćnije heroje i tako dalje. Poanta je da je Battleheart 2, makar lijep i izvrsno izveden, jedna velika zamka za igrače bez iskustva. Naime, vrlo je lako protratiti resurse, završiti na previsokom nivou težine te biti prisiljen igrati slabije i dosadnije nivoe samo kako biste uspjeli uhvatiti korak sa sve težom igrom.

Sadržaj? Kakav sadržaj?

Konačno, tu je i priča koje u ovom nastavku praktički nema - sve što imate je generično fantasy kraljevstvo, hrpu lokacija, progresivno povećavanje težine, nove neprijatelje i bossove. Da budem iskren, puno bi radije zaigrao igru koja mi barem pokušava udijeliti malo pozadinske priče - pogotovo ako sam uz sve navedene amaterske nedostatke u dizajnu i dalje na nju potrošio više od deset sati.

E sad, to nas zapravo dovodi do prijelomnog trenutka - zar je Battleheart 2 loš? Igra ima fantastične temeljne mehanike, hrpu šarolikih klasa i stilova igre, velik broj neprijatelja i neusporediv stil borbe. Problem je što ona nije ništa bolja od jedinice, već je po dizajnu puno klimavija. Jedino što ju izvlači su hrpe novih vještina, ljepša grafika i izvrsnost koju je naslijedila od Battlehearta 1 i Battleheart Legacyja.

Kupiti ili ne?

Sve u svemu hoću reći da je Battleheart 2 i dalje fenomenalan mobilni naslov koji uspijeva biti zabavan i zarazan unatoč nedostacima. Ako tražite dobru mobilnu RPG strategiju u pravom vremenu, a da nije još jedan Tower Defense ili Idle RPG, s Battleheartom 2 nikako ne možete promašiti.

Ako niste igrali prvi nastavak, moram priznati da bi vam ga puno radije preporučio. Ako ništa drugo - barem je jeftiniji.

• Ime: Battleheart 2
• Proizvođač: Mika Mobile
• Žanr: Strategija u pravom vremenu
• Plartforme: iOS, Android
• Cijena: 34 kn