Začudo, pune dvije godine studija, čiji je glavni autor Liberato De Caro, nije izazivala skoro nikakvu pažnju, premda su rezultati potencijalna bomba. Naime rezultati istraživanja govore da platno za koje kršćani vjeruju da je Isus bio umotan u njega prilikom pokopa uistinu potječe iz vremena u kojem je živio začetnik kršćanstva. Kao da se nitko nije htio zaletjeti oko tumačenja rezultata. A, pokazat će se, za to ima i nešto posrednih razloga.

Ima puno razloga za to što je Torinsko platno u proteklim stoljećima toliko očaralo milijune ljudi. Glavni je, naravno, prikaz čovjeka na njegovoj površini, za kojega mnogi, unatoč svim znanstvenim saznanjima, vjeruju da je zapravo 'otisak' umrlog Isusa. Zbog toga su ga, možda više nego je slučaj s ijednom drugom vjerskom relikvijom, toliki i proučavali.

Platno se prvi put pojavilo i bilo spomenuto davne 1354., kad ga je dekanu crkve u francuskom gradu Lireyu pokazao Geoffroi de Charny, jedan od najcjenjenijih europskih vitezova tog vremena koji se proslavio boreći se na francuskoj strani u Stogodišnjem ratu. Kako je on došao u posjed platna, nije poznato.

Sljedećih tridesetih godina o njemu se ništa nije znalo, sve dok se nije opet pojavilo izloženo u Lireyu. No tada se pojavio i prvi sud da je riječ o krivotvorini, i to iz usta i pera biskupa u Troyesu Pierrea d'Arcisa, a on je opisao platno kao 'sjajno naslikano, što je potvrdio i umjetnik koji ga je naslikao'. Unatoč tome, generacije kršćana, i vjernika i svećenika sve do papa, vjerovali su u autentičnost relikvije i hodočastili da bi je vidjeli.

Tijekom stoljeća, razvojem znanosti, platno je testirano kako bi se utvrdilo koliko je staro i gdje je napravljeno. U osamdesetim godinama prošlog stoljeća tri različita tima podvrgnula su ga radiougljičnom testiranju i svi su došli do zaključka da je izrađeno između 1260. i 1390., mnogo nakon vremena u kojemu je, kako se vjeruje, živio Isus.

Novo testiranje s drugačijim rezultatima

I sad je došlo novo testiranje s potpuno drukčijim rezultatima. De Caro je vodio tim s Instituta za kristalografiju u Bariju, a upotrijebili su novu tehnologiju, poznatu kao širokokutno skeniranje X zrakama. Ovo 'novo' treba uzeti uvjetno jer je tim radio još 2019., a rezultate su objavili 2022. Prema njihovim saznanjima, Torinsko platno nastalo je prije 2000 godina, u vrijeme Isusova života, ili bar u periodu za koji se smatra da je živio u njemu.

Dosadašnje rezultate objasnili su time da je od 14. stoljeća naovamo celuloza u vlaknima platna sporije starjela zbog niže temperature u prostorima u kojima se čuvalo, što bi značilo da je zapravo starije, i to znatno.

S druge strane, autori su se odmah ogradili da bi njihova teza mogla biti potvrđena samo ako se nađu dokazi da je čuvano u prostoru s prosječnom temperaturom od oko 22 stupnja, uz relativnu vlažnost od oko 55 posto, i to svih 1300 godina prije nego što je prvi put spomenuto.

No postoje i drugi razlozi za oprez. Dio njih tiče se samog De Cara. On se i ranije bavio platnom, ali je jedan rad na istu temu, koji je objavio 2018., bio povučen iz časopisa PLOS One zbog upitnosti kvalitete istraživanja. Tada su De Caro i njegov tim tvrdili da platno sadrži biološke dokaze da slika ili otisak, kako hoćete, predstavlja osobu koja je pretrpjela ozbiljnu traumu, nasilje koje bi se moglo očekivati prilikom mučenja i razapinjanja.

Međutim recenzija je utvrdila ne samo da studija ne raspolaže dokazima koji bi poduprli takav zaključak, nego još gore: upitna je bila vjerodostojnost samih vlakana korištenih u analizi. Naime istraživačima je materijal dostavilo Udruženje za proučavanje Torinskog platna, organizacija koja je čvrsto uvjerena da je platno autentičan Isusov posmrtni pokrov. Bilo je to dovoljno za zaključak o pristranosti.

Jasno, ništa od toga ne znači da novu (ili 'novu') teoriju treba odbaciti, ali čekaju se nova istraživanja prije konačnih zaključaka. Ako takvih zaključaka ikad bude.